Srpska pravoslavna crkva i njeni vjernici sutra obilježavaju Mitrovske ili jesenje Zadušnice, koje uvijek padaju u subotu uoči velikog praznika posvećenog Svetom Velikomučeniku Dimitriju – Mitrovdana, koji se slavi 8. novembra.
Na Zadušnice se sjećamo najmilijih koji su preminuli, obilazimo njihove grobove i palimo svijeće za pokoj duše. To je dan posvećen molitvama za pokojne rođake i prijatelje.
Na Zadušnice se u crkvama služi parastos na kojem sveštenik vinom preliva žito, a posle službe obilaze se grobovi najbližih, gdje se upali svijeća i čita molitva. Ko ne može najmilijima da ode na grob, on svijeću zapali u crkvi.
Narodna vjerovanja i običaji
Na Zadušnice u mnogim mjestima iznosi se hrana na groblje. Ta hrana se dijeli sa ljudima koji posjećuju groblje uz pominjanje za spas duše pokojnika.
Sem što se iznosi hrana na groblje, u nekim mjestima i sveštenik dolazi da drži opelo upokojenima. Tada ukućani uzimaju po neko zrno i bacaju ga na zemlju uz riječi: “Večnaja pamjat, laka mu zemlja.” U nekim krajevima ne izlazi se na groblje, već se Zadušnice obilježavaju postavljanjem trpeze u kući, a opelo za pokojnikovu dušu i spas na onom svijetu održava se u crkvi. Tom prilikom domaćin donosi na papiru zabilježena imena svojih pokojnih predaka kako bi svako od njih bio pomenut u molitvi.
Koliko se svijeća nosi na groblje?
Srbi običavaju da hranu koja se na Zadušnice nosi na groblje spremaju isključivo žene. Zadušnice nikad ne padaju u vrijeme posta, niti u posne dane u toku nedjelje nego isključivo subotom. Za taj dan peku se kolači od bijelog brašna – prosfore, iznose se rakija, pivo, vino, voda, a u nekim krajevima i žito. Na groblje se poziva i sveštenik da tamjanom okadi grob.
Na groblje se nosi samo onoliko svijeća koliko se pokojnih pominje. U različitim krajevima Srbije na groblje se iznosi različita hrana – ponegdje su to pita, pecivo, kafa, voda, a ponegdje pečenje i kuvana jaja. Valja se, kaže narod, poslužiti makar jednim zalogajem, a to važi za svu rodbinu koja je došla. Ukoliko grobu priđe neko sa strane, ponudi se da uzme hranu iako je tuđ – na taj dan se niko ne odbija. Srbi vjeruju da je veliki grijeh ako se na Zadušnice neko na groblju odbije ili, daleko bilo, otjera od groba.
Molitva za pokojne
Pomeni, Gospode, oce i braću našu usnule u nadi na vaskrsenje u život vječni, i sve upokojene u pobožnosti i vjeri, i oprosti im svako sagrešenje, hotimično i nehotimično, što sagriješiše rječju, ili djelom, ili mišlju.
I useli ih u mjesta svijetla, u mjesta svježine, u mjesta odmora, odakle odbježe svaka muka, žalost i uzdisanje, gdje gledanje lica Tvoga veseli sve od vijeka svete Tvoje.
Daruj im carstvo Tvoje i učešće u neiskazanim i vječnim Tvojim dobrima, i naslađivanje u Tvom beskonačnom i blaženom životu.
Jer si Ti život, i vaskrsenje i pokoj usnulih slugu Tvojih, Hriste, Bože naš, i Tebi slavu uznosimo sa bespočetnim Tvojim Ocem i Presvetim, i Blagim, i životvornim Tvojim Duhom, sada i uvijek i uvijekove vijekova. Amin
