U semberskom selu Popovi, na obalama rijeke Drine, još postoji objekat jednog od najstarijih seoskih javnih kupatila u Bosni i Hercegovini, koje je izgrađeno davne 1924. godine. O njegovom nastanku svjedoči i mala spomen-ploča.
U nekadašnjem kupatilu danas živi sedamdesetogodišnji Jovan Stevanović, rođeni Popovljanin, koji je, stjecajem životnih okolnosti, bio primoran da od gradskih vlasti i svoje mjesne zajednice zatraži dozvolu za privremeni smještaj u ovom objektu.
– Već sedmu godinu živim u ovom objektu. Sjećam se da sam se davne 1966. godine, po dolasku iz vojske, kupao u ovom kupatilu. Bile su četiri kabine za kupanje. U to vrijeme ljudi nisu imali kupatila u kućama. Mnogi su nakon teških radova na njivi, oranja i kopanja, dolazili u kupatilo, da se okupaju i osvježe. Kupatilo je imalo toplu vodu koja se zagrijavala u velikom kazanu. Voda bi se pumpama prebacivala u tuš-kabine – priča Stevanović, ističući i to da je u ovom objektu izvjesno vrijeme bila otvorena seoska prodavnica, a nakon toga i prostorije za lovačku sekciju.
Stevanović kaže da ga život nije ni “mazio ni pazio”, te je morao prodati kuću i imanje. Trenutno živi na “socijali” u ovom nužnom smještaju, iščekujući pomoć od Centra za socijalni rad i od ljudi dobre volje. Oni koji su nekada gradili prvo javno kupatilo u Popovima, a sve zarad narodnog zdravlja i prosperiteta ljudi na selu, ni slutili nisu kakvu će sudbinu ovaj objekat nakon devedeset godina dočekati.
(FAKTOR)
