Nikada se nisam pokajala. Naprotiv. Da ste me pitali ranije šta je sreća, evo ovako bih vam je opisala, počinje svoju priču Milica Tuka iz Fojnice, koja je sa suprugom Josipom i petoricom sinova udobnost austrijskog života prije dvije decenije zamijenila obnavljanjem stogodišnjeg ognjišta u centralnoj Bosni.
TOPLINA ZAJEDNIŠTVA: Devedesetih su godina prošlog vijeka izbjegli iz Fojnice. Po dolasku u Austriju nije im bilo jednostavno, ali kako kažu, vrijednim radom uspjeli su dosta toga ostvariti i tamo. “Nakon nekog vremena smo se dobro navikli. Radili smo. Dobili smo još jednog sina. Međutim, nikada nismo sebe u budućem vremenu vidjeli u toj sredini”, objašnjavaju nam članovi ove porodice. Godine 1996. vratili su se u porodičnu kuću u Fojnici, s ambicijom da je više nikada ne napuste. Po dolasku u postratnu BiH najprije su počeli obnavljati imanje, njive i zemlju, uzimati stoku, sve to uz podršku komšija.
“Nakon teških ratnih godina dosta toga se vratilo na staro. Ali, trebalo je raditi na tim odnosima. Najprije jedni među drugima. S komšijama uvijek dijelite dobro i zlo, istu sudbinu, prostor, vrijeme… Proljeća su najradnija, pa tada najviše i pomažemo jedni drugima”, priča Milica. Čitava porodica, kako dodaje, dobro živi od poljoprivrednog gazdinstva koje su izgradili. Njihove domaće delikatese i konaci nalaze se i na turističkoj mapi naše zemlje.
VELIKO IMANJE: U gastronomskoj ponudi su jagnjetina, teletina, prasetina, bosanski lonac, grah, maglice, uštipci, pura, pite, sirupi, džemovi (drenjak, jabuka, šljiva, malina), sezonske salate, domaći čajevi, rakije, kolači… Fojnicu danas, objašnjavaju naši sagovornici, kao i mnoge manje opštine u postratnoj BiH, najsumornijom čini nedostatak radno-produktivnog stanovništva i sve manje rođene djece. Vjerovatno su baš zbog toga rijetki izuzeci višečlanih porodica, poput Tuka, prave društvene dragocjenosti.
“Volio bih samo da je malo sigurniji ambijent u BiH. U svakom smislu, ekonomskom i političkom. Nikada ne bih ni pomislio da odem iz zemlje da je tako, a ovako, nisam više ni sam siguran”, kaže 29-godišnji Zvonimir Tuka.
MNOGO POSLA: S braćom Petrom (26), Tomislavom (23), Lukom (28) i Marinom (16), kako kaže, najviše uživa u porodičnom stvaranju. “Mnogo je rada. Imamo krave, svinje, kokoši i velike hektarske površine paprika, malina, krompira i aronije. Iako imamo svu mehaniku za rad na njivi, sve to valja uraditi, proizvesti, obraditi, plasirati na tržištu, uskladištiti i osigurati ekonomsku isplativost tog ulaganja”, kaže Zvonimir, koji završava i ekonomski fakultet. Iz porodice Tuka on se najčešće nalazi za volanom traktora ili kombajna. “Dobar je osjećaj da od ničega stvorite toliko da vas traže na tržištu. Sve što koristimo, sami smo proizveli. Danas značajne količine prodajemo, jer su ljudi pozitivni prema našem radu. To je za mene posebna motivacija i unutrašnja obnova”, kaže na kraju mladi Tuka.
(NEZAVISNE)
