U moru priča o odlasku u zemlje zapadne Evrope pojavila se i jedna priča o mladićima koji svoj život vide samo u svom rodnom mjestu.
U zadnjih par godina u Bosni i Hercegovini pa tako i u opštini Prozor-Rama pojavio se trend odlaska u Austriju, a prije svega u Njemačku. Sve priče se svode na to kako je u tim zemljama samo „zagrabiti” novac. Uglavnom odlaze mladi ”trbuhom za kruhom”.
Tek u zadnji dva mjeseca pojavilo se nekoliko medija koji su donosili i drugu stranu priče, povratak iz Njemačke s porukom da nije to onako kako se mnogima čini i da je to kruh sa sedam kora. Ipak, mladi sve više „naginju” tamo „preko”.
Ovo je priča o mladićima koji svoj život vide samo u svom rodnom mjestu, u svojoj opštini Prozor-Rama.
Duga vijugava cesta vodi nas iznad Ramskog jezera koje je poluprazno, prema Orašcu.
Naime, Josip i Krunoslav Andričić su mladići koji su na svoj način izuzetak u ovom hladnom i pesimističnom zimskim sivilu.
Rijetkost je susresti mladiće u dobi od 20 i 20 i kusur godina koji vjeruju u vlastiti rad. Stoga i ne čudi radost i ponos njihovih roditelja Gojka i Zore što imaju ovakve sinove. S posebnim oduševljenjem pokazuju svoje malo porodično poljoprivredno imanje. Krunoslav je s izrazitim ponosom pokazao svog konja. Kada mu priđe imate osećaj kao da je to njegovo najdraže „čeljade”. A Josip? Josip kao da razgovara sa svakim djelićom ove zemlje pokrivene rajskom belinom.
– Mladi ljudi odavde odlaze i ne vide tu našu ljepotu. Ne vide da nema nigdje na svijetu da se manje radi a bolje živi. Ovdje sam sa svojom porodicom. Imamo malo porodično imanje – tridesetak ovaca i 6 koza, 4 muzne krave, zasadili smo 4 duluma malina koje će ove godine izaći na rod. Oštra je zima, ali se nadamo da će sve biti uredu i da će biti roda. Opština Prozor-Rama nam je dala potporu za maline. No, nadamo se da će biti još podrške – ispričali su ovi mladići.
Na pitanje o tome kako komšije i njihovi vršnjaci gledaju na njihove stavove, Josip kaže: „Možda nas doživljavaju da smo na neki način zaostali. Mi smatramo da smo ispred ovog svog vremena. Volimo svoju zemlju i od nje i s njom želimo živjeti. Mladi bi danas da se preko noći obogate, ali to tako ne ide. Sve mora ići polako. Radio sam u Hrvatskoj i Crnoj Gori i kad sam sve zbrojio najbolje je biti svoj šef i raditi za sebe na svojoj zemlji. Nigdje nema života kao ovdje i ne želimo nigdje ići – rekao je Josip, piše Ramski vjesnik.
Čak i lijepo uređene kamene zidove momci rade sami. Josip je po zanimanju građevinski tehničar, a Krunoslav je vodoinstalater. Kada pogledate tako lijepo složen kamen sigurno ćete reći da je to ono što oči vide ruke rade. Za sada rade samo za sebe, a vjerovati je da će biti ponuda kada javnost vidi djelo njihovih ruku. Sami rade sve građevinske poslove, od zidanja do fasade.
Krunoslav je za vodoinstalatera završio u Srednjoj školi Prozor. Na pitanje šta bi više volio raditi; biti vodoinstalater ili raditi na svojoj zemlji. Krunoslav kaže: „Nije mi problem nijedan posao. Zanimanje mi je vodoinstalater i radio bih to kad bude prilike. Ipak, više bih volio imati malu ergelu konja, jer konje volim. To bi bilo za mene ispunjenje sna – s osmijehom priča Krunoslav.
Na pitanje šta kažu njegove kolege i prijatelji o njegovim stavovima. Krunoslav se nasmijao i rekao: „Njima je najvažnije dobro auto i svaku veče u grad, trošiti itd. To je njihov izbor i ja ga poštujem. Meni je draže ovde raditi nešto. Treba izaći s društom i prijateljima, ali to ne smije biti uvek u prvom planu. Možda nas neko gleda drugačijima od ostalih, no nas to ne zanima. Ovo je naš stil života i mi ga volimo i volimo svoju porodicu – zaključio je veseli mladić Krunoslav, piše Ramski vjesnik.
Josipov i Krunoslavov stariji brat Kristijan trenutno radi u Republici Hrvatskoj. Njegova nastojanja su, takođe, da se vrati na Orašac u svoje mjesto Dubo kako bi zajedno s braćom stvarao jedno veliko porodično imanje.
(ramski-vjesnik.ba)
