Porodice teško oboljelih pacijenata u RS zapadaju u velike probleme kad se stanje bolesnika pogorša, a bolnice ne mogu da ih prime na ležanje.
Tek onda su se, ističe, našli u nezahvalnoj situaciji, jer kod kuće ne mogu da mu obezbjede ni osnovne uslove za boravak, kao što je posebna soba, a posebno ne uslove za brigu o čovjeku u posljednjoj fazi bolesti. On sam, kažu, više ne može ni do toaleta da ode, što znači i da neko mora stalno da bude uz njega.
– Osim toga, ako bi mu ponovo pozlilo, mi ne bismo imali drugog izbora nego da opet zovemo hitnu, i tako u krug. Strahovali smo da bi mogao umrijeti praktično pred očima naše djece – kažu u porodici.
Ljekari su im sljedeći dan, kažu, preporučili i da pokušaju da ga smjeste u ustanovu za palijativnu njegu, ali tu je, kažu, tek počela borba oko smještaja. Jedine ustanove koje to nude su bolnice Gradiška i Nevesinje, a procedure mogu da potraju danima.
Iz UKC RS nisu odgovorili da li je tačno da na onkologiji nemaju slobodnog mjesta, ali ističu da su njihovi kapaciteti prvenstveno namijenjeni za liječenje, a ne njegu pacijenata. Na odjeljenju tako zadržavaju samo one kod kojih bi liječenje moglo dovesti do poboljšanja stanja.
– Prioriti u hospitalizaciji su oni koji primaju hemioterapiju. Pacijentima oboljelima od malignih bolesti u terminalnoj fazi više nije potrebno bolničko liječenje, ali im je neophodna palijativna njega i tretman simptoma, a najčešće se radi o bolu – ističu iz UKC.
Tvrde da njihovi ljekari imaju dovoljno znanja i iskustva da procjene kada je pacijentu neophodna onkološka hospitalizacija, a kada bi trebalo da ide na palijativnu njegu.
(EuroBlic)
