Da su neki poslovi rezervisani samo za muškarce su predrasude koje razbijaju zaposlene u lukavačkoj ”Koksari”, među kojima su upravnica pripreme uglja, dispečerka i druge žene koje obavljaju revnosno sve zadatke.
Edina Kovačević (42), inženjer tehnologije, kao upravnica u Radnoj jedinici priprema uglja u lukavačkoj “Global ispat koksnoj industriji”, većinu radnog vremena provodi u mantilu i sa kacigom na glavi već skoro deset godina.
“Biti žena na ovakvom radnom mjestu jeste izazov. Izazov je sam proces pripreme uglja, koji je sve samo ne jednostavan, jer na kraju od našeg tima ovisi i krajnji proizvod”, kaže Kovačevićeva.
Njen posao, kao i posao kolega počinje od momenta kada ugalj stiže u GIKIL, preko ispitivanja kvaliteta, sve do nastanka koksa.
“Istina je i da sam se dosta trudila i učila od drugih, ali to se na kraju sve isplatilo”, govori ona, ističući da su šanse svima jednake, a na vama je da pokažete koliko zaista vrijedite.
O kakvoj je odgovornosti riječ govori i podatak da je tokom prošle godine kroz ovu jedinicu utrošeno više od 608.000 tona uglja namijenjenog za proizvodnju koksa, zbog čega je GIKIL jedan od najvećih izvoznika iz BiH.
U GIKIL-u svakoga dana teške i odgovorne poslove obavlja više od stotinu žena.
Bahira Delić (62), radnica u restoranu, kaže da taj posao radi iz ljubavi.
“Za skoro punih 36 godina koliko radim ovdje nikad nisam kazala da je nešto teško i da ne mogu. Drugi će uvijek biti prema vama onakvi kakvi ste i vi prema njima, bez obzira jeste li žensko ili muško”, govori Delićeva, u fabrici poznatija kao Jagoda.
Njene riječi potvrđuje i Begzada Bekrić, koja u GIKIL-u radi već 27 godina. Jedina je žena dispečer u Jedinici željezničkog saobraćaja.
“Ovdje sam našla svoje prvo zaposlenje. Važno je da ne čekate da vam život sam pruži sve, nego se morate borite sami”, poručuje ona.
Posao nije jednostavan, dodaje, ali to što je jedina žena na ovakvom radnom mjestu jeste njena prednost, a ne mana.
(NEZAVISNE)
