Ima jedna divna pjesma poznatog ruskog modernog kompozitora Igor Krutoji koja govori o septembru.
Mjesec koji obično vezujemo za početak škole, završetak ljeta, laganu depresiju jeseni i povratak na neke ozbiljne teme.
Šta su ozbiljne teme ovog septembra i da li su drugačije nego što su bile svih ovih zadnjih godina?
Oni tamo su loši,a mi smo dobri, ugrožavaju naše interese, a mi ne damo. Neće oni nama govoriti šta je dobro, ovi stranci nas samo izrabljuju! Do juče nismo imali ništa, a sad su došli ovi stranci da nam uzmu sve!
Nasa privreda cvjeta. Imamo povećanje broja zaposlenih i rast prihoda u penzionom i zdravstvenim fondu! Kriza koja je u cijelom svijetu stigla je i do nas ali mi se borimo da naši građani ne osjete posljedice koje su izazvane nasim pristupanjem EU!
Ovo su vjerovatno teme i ove jeseni. Ovo ipak još uvijek nije predizborni septembar tako da neće biti nekih posebnih i jačih izjava o odbrani, napadima, udarima jer je za taj vokabular još rano.
Ako se zamislimo na trenutak i barem malo informišemo o stanju u svijetu, vidjecemo da je kriza iz 2008 davno završila i da je za razliku od nezaposlenosti u BiH koja je daleko najveća u Evropi sa preko 40 posto, EU ima stopu nezaposlenosti ispod 8 odsto!
Vidimo da su Bugari sagradiili preko hiljadu kilometara autoputa,a zaduženi su 27 posto naprema 67 posto, koliko ima BiH. Da se već u svijetu kuće grade printerima, a ljudske organe proizvode roboti. Da internet čita misli potrošača i da se u nekim zemljama papirnati novac izbacuje iz upotrebe.
Mnogo toga se može uzeti za primjer ali nije u tome poenta. Poenta je šta mi želimo od septembra? Da li želimo da živimo kao sad ili drugačije?
Mnogo građana BiH nikada nije putovalo iz svoga mjesta do Sarajeva ili Banjaluke, a kamoli iz jednog entiteta u drugi, a da ne govorimo o svijetu i naravno da im nije teško povjerovati u rečenice: “Kod nas ti je najbolje na svijetu, vidiš da se Evropa raspada, u onom je entitetu puno gore nego kod nas, Dobro je, šuti, samo neka se ne puca!”
Naravno to su osnovne političke manipulacije u siromašnim zemljama i dobitna formula za ostati na vlasti, političari ne žele mjenjati. A i zašto bi mjenjali kada im je dobro.
Da li bi ste vi mijenjali kad bi vama bilo dobro?
U ljudskoj naturi je usađen egoizam kao osnovna karakterna crta i zato ne možemo im zamjeriti. Na zapadu uče djecu u školi da prvo vole sebe pa onda mamu i tatu. U avionu vam kažu da ako dođe do pada pritiska ,masku za spasavanje prvo stavite sebi pa tek onda djetetu.
Da li je nas strah od promjene, bilo kakve vrste, osnovna kočnica razvoja drustva?
Mijenjati mogu oni koji shvataju da nije dobro. Mijenjati mogu mladi, svoje roditelje i pokazati im da izvan njihove ulice, sela ili grada ima život i da se u Evropi ljudi ne liječe prikupljajući pare ili SMS porukama.
Mijenjati mogu ljudi unutar političkih stranaka jer oni imaju mogućnost da kažu svojim vođama da trebaju mjenjati kurs i da ovo što rade je loše. Oni trebaju shvatiti svoju važnost!
Njih će morati saslušati jer su im oni glasači, donosioci glasova i privilegija. Lijepih auta, kuća, garderobe, skupih hotela i drugih privilegija u kojima uživaju.
Sjetite se samo riječi Mahatma Gandija.
”Prvo vas ignorišu, onda vam se smiju, pa se bore protiv vas, a onda vi pobjeđujete”.
Na kraju će morati da vas saslušaju i poslušaju jer ste ih vi stvorili i vi ih hranite, dajete im snagu i bez vas su ništa!
Ne plašite se da unutar svojih partija kažete ono što krišom u kućama, iskljujući telefone u strahu da vas ne prisluškuju, govorite svojim supružnicima. Ne plašite se da vas prisluškuju već se plašite što vas ne čuju !
Neće stvari ići preko noći jer su to evolucioni, a ne revolucionarni procesi ali su jaki i nezaustavljivi procesi i može ih svako pokrenuti.
Možete ih VI pokrenuti!
Na kraju će i oni shvatiti da je to što vi hoćete dugoročni dobro i za njih jer bez obzira kako sada izgledalo,ni jedna vlast ne traje vječno.
Sjetite se samo koliko ministara i drugih “vlasnika” velike vlasti u zadnjih 20 godina, tadašnjih nedodirljivih gospodara života i smrti, su sada samo lica u gomili, koja tek sad počinju da shvaćaju, da su pogriješili. Da su pogriješili što nisu čistili rijeku, dok su bili na izvoru,a u kojoj će se sada, tako prljavoj i zagađenoj, ipak na kraju krajeva. morati kupati.
Meša Selimović je rekao: Čovjek nije drvo, i vezanost je njegova nesreća, oduzima mu hrabrost, umanjuje sigurnost. Vežući se za
jedno mjesto čovjek prihvaća sve uvjete, čak i nepovoljne i sam sebe plaši neizvjesnošću koja ga čeka. Promjena mu liči na napuštanje, na gubitak uloženog, netko drugi će zaposjesti njegov osvojeni prostor i onće počinjati iznova. Ukopavanje je pravi početak starenja, jer je čovjek mlad sve dok se ne boji započinjati.
PIŠE: Draško Aćimović,
Ambasador BiH u Kraljevini Belgiji
