Da li znači da se više nema obaveza ni prema kome? Da li to znači da se ne moraju više vraćati krediti? Da li to znači da će drugi ljudi koji žive na istoj teritoriji, a ne žele da budu samostalni postati stranci i moraće otići?
Da li to znači da će se sagraditi granice i koliko će trebati graničnih prelaza, carinika, carinskih terminala? Da li to znači da će se imati vlastiti novac i čime će se mjeriti njegova vrijednost? Da li će se moći putovati po svijetu i sa kakvim i od koga priznatim pasošima? Koliko godina će trebati da se uđe u svjetske institucije od UN do Interpola? Ko će braniti granice? Kako se uključiti u monetarne tokove i kroz koju centralnu banku? Kako dobiti Swift kod ili će se pare umjesto preko računa nositi kao na divljem zapadu, u kočijama? Ko će priznati samostalnost? Da li će se biti u sistemu međunarodnog osiguranja? Hoće li se moći voziti auta po Evropi? Hoće li se imati sredstava da se prežive suše, poplave? Hoće li to donijeti bolji život? Hoće li time doći do prestanka kriminala i korupcije? Hoće li se tada poštovati zakon i pravo? Da li će to smanjiti nezaposlenost? Da li će to dovesti investitore?…
Na jednu emocionalnu želju da jedan narod/nacija dobije svoju teritorijiu postoji na hiljade racionalnih pitanja na koja se treba dati odgovor. Kada čovjek odlučuje o sebi on može razmišljati do jednog stepena čisto emocionalno ali čak i tada ima određene odgovornosti. Kada se odlučuje o sudbini jednog naroda tu nema mjesta za emociju i improvizaciju. Tu se mora svako pitanje i postaviti i odgovoriti.
Narod koji želi biti samostalan, treba mudre državnike koji će znati, na bazi najboljih rješenja, donijeti apsolutno racionalne odluke, da li je to smisleno ili rješenja treba tražiti na drugi način.
Svaka teritorija je posebna na svoj način i ima svoje specifičnosti, a svijet ima svoja pravila i igrati protiv njih je neodgovorno i opasno. Lijepo je imati svoju državu ili živjeti u državi koji čovjek smatra za svoju. Velika je nesreća osjećati se stranac u sopstvenoj državi. Sve su to činjenice da ljudi, ako vide da imaju problem, moraju razgovarati i tražiti solucije i kompromise. Emocionalne odluke sa jedne strane izazivaju emocionalnu reakciju sa druge strane. Jedino racionalni dogovori uz poštovanje različitosti, mogu dovesti do prihvatljivih rješenja za sve.
Nikola Tesla je govorio: “Nacionalni egoizam i bolesni patriotizam uvijek imaju tendenciju da survaju svijet u predistorijsko divljastvo i sukobe” .
Zato svaka izgovorena teška riječ, više nema cijenu, za koju se može kupiti nazad. Zato ne treba govoriti nego razgovarati. Zato treba shvatati, da ipak i “neko odozgo gleda sve”.
Piše: Draško Aćimović, ambasador BiH u Belgiji
