Broj građana koji su promjenili svog porodičnog ljekara lani je, u odnosu na godinu prije, gotovo udvostručen, a jedan od razloga su i poremećeni odnosi na relaciji pacijent-doktor.
Prema podacima Fonda zdravstvenog osiguranja (FZO) RS, u Srpskoj je u 2015. godine svog doktora porodične medicine promijenilo skoro 21.300, a lane 40.000 pacijenata.
– Neki od razloga su promjena mesta prebivališta, odsustvo izabranog doktora u dužem periodu, prestanak rada izabranog doktora, poremećeni odnosi između pacijenta i ljekara. Dok je oko 18.400 promijenilo doktora u takozvanom redovnom terminu, u periodu od oktobra do decembra – kada ne treba navoditi razlog, doktora je lani promijenilo 18.400 pacijenata. Kada se mijenja porodični doktor u periodu mimo takozvane „redovne procedure“, mora se navesti opravdan razlog – kažu u ovom fondu.
Dodaju da je jedan od češćih razloga koje pacijenti navode promjena mjesta prebivališta, zbog čega su lani 1.574 prešli kod drugog ljekara.
Marijana S. iz Banjaluke kaže da je svoju doktoricu promenila jer je ova bila nepristupačna.
– Za pacijenta je veoma bitna komunikacija sa ljekarom, koju mi, izgleda, nismo uspjele da ostvarimo. Gotovo svaki put sam imala osjećaj da što prije želi da me se riješi, uz par šturih objašnjenja o mom zdravstvenom stanju. To mi je stvaralo pritisak, pa sam prešla kod drugog ljekara, koji je kudikamo otvoreniji i pristupačniji. Ne kažem da moja bivša doktorica nije bila stručna, ali pacijentima puno znači i taj neposredni odnos sa ljekarom – ističe naša sagovornica.
U Udruženju doktora porodične medicine RS kažu da je nezadovoljstvo pacijenata često posljedica neshvatanja mogućnosti ljekara.
– Često ne razumiju svoja prava i obaveze, te previše diktiraju šta i kako treba doktor da radi. Takođe, imaju prevelika očekivanja od zdravstvenih radnika, od kojih zahtjevaju maksimalnu ljubaznost. Međutim, ankete pokazuju da su u značajnoj meri zadovoljni svojim porodičnim doktorima – kaže predsjednik ovog udruženja, Draško Kuprešak.
Povjerljiviji u manjim sredinama
Promjene porodičnih ljekara češće su u gradskim, nego u ruralnim područjima. Jedan od razloga je i to što se u manjim sredinama pacijenti i ljekari bolje međusobno poznaju pa razvijaju i veće povjerenje.
Tako, osiguranici u manjim sredinama obično navode da ih njihov doktor uvijek primi, čak i kada ne zakažu na pregled, da ga za savjet mogu pozvati i telefonom, što nije čest slučaj u većim opštinama i gradovima.
(Blic)
