Pred sam kraj prethodne godine, Dragana Despić, mlada i perspektivna dvadesetogodišnjakinja rodom iz Teslića stvorila je jedan novi početak, sebi svojstvenim koracima. U bioskopskoj sali u Tesliću održana je prva promocija njene zbirke pjesama koja nosi naziv ”Korakom do stiha”.
U sjajnoj književnoj atmosferi predstavljen je sadržaj ove knjige, a u programu su riječ uzeli recenzenti prof. dr Ostoja Djukic i književnik Ranko Preradović, koji je ujedno i izdavač ispred KZ “Vaso Pelagić” kao i Živko Petrović predsjednik SPKD “Prosvjeta” u ime suizdavača.
Na samom kraju prisutnima se obratila i autorka, riječima zahvalnosti. Da bi program imao punoću, elan i smisao, svoju zaslugu su dali moderatori programa Aleksandra Letic i Nikola Savić, govoreći stihove i vodeći prisutne kroz program.
Ni muzici mjesto nije bilo suvišno, dvije klavirske kompozicije odsvirao je Mario Nikolić i time zaokružio umjetničku atmosferu. Čitav program trajao je 45 minuta, nije bio dug, a ni kratak, već apsolutno po mjeri da se prenese srž i pouka Draganine stihozbirke sigurnih koraka jave i sna u težnji spajanja vijeka sa vijekom i čovjeka sa čovjekom.
Ova zbirka pjesama nije pisana po tematskim cjelinama, već predstavlja sintezu rodoljubive, misaone opisne i ljubavne poezije i kao takva čini jednu cjelovit ukoričen prvenac.
“Neizmjernu podršku svoje porodice, srodnika prijatelja i kolega oličena u onoj glavnoj moralnoj podršci sam osjetila i osjećam od prvog trenutka stvaranja, procesa objavljivanja i danas kad je knjiga ugledala svjetlost dana. Svakodnevno susrećem ljude koji mi čestitaju, raduju se knjizi, žele ju. Susrećem i one koje knjigu imaju i na kojima se ostvario moj cilj, kao što na početku rekoh, da im rječju dodirnem dušu“, izjavila je mlada književnica za portal mojteslić.info.
Prvi koraci
Čarobnu moć pisanja Dragana je osjetila još u klupama osnovne škole, sa dvanaest godina nastaju njene prve poetske rukovijeti. Ljubavna pjesma “Tebi” koju ima običaj nazvati “ličnom kartom ljubavne poezije”, prevedena je na ruski jezik i stigla do međunarodnog nivoa. Bila je pročitana na međunarodnom festivalu kulture Državnog lingvističkog univerziteta u Moskvi. U reviji “Sutra” objavljivani su stihovi pjesama : “Moje pjesme”, “Kosovo”, “Nemir”, “Osmijeh”.
Za sada su uglavnom svi komentari na Draganino stvaralaštvo pozitivni, a što se tiče daljih koraka u budućnosti, sa sigurnošću potvrđuje da od poezije ne odustaje. Kako kaže, ovo je samo prvi korak, što je i simbolično prikazano kroz naslov knjige, jer mudrost nas uči da i najveće putovanje počinje prvim korakom, tako i ovo Draganino, pjesničko.
Stvaralački pravac
Svaki umjetnik nevažno kojim umjetničkim tokovima plovio, a u ovom slučaju poetskim u čije ime Dragana i priča, kada želi da stvori djelo on to čini iz dva uzročno-posljedična razloga. Prvi jeste, sušta potreba ispovijesti olovci i papiru radi olakšanja svoje duše, a drugi da to njegovo iz duše, bar na kratko dodirne ili osjeni dušu i srce svakog čovjeka koji se nađe u prilici da iščitava njegove riječi izvezene koncem poezije ili proze.
To su razlozi, odnosno motivi i pokretačka energija koje naša mlada književnica navodi kao njen putokaz na književno-stvaralačko-umjetničkim stazama.
Poeziju će i dalje pisati i težiti ka novim naslovima, a što se tiče proze, Dragana vjeruje da svi pjesnici kad-tad završe u proznim vodama ili bar pokušaju:
“Poezija za sada ima moje korake, a za prozu neka vrijeme odradi svoj zadatak.”
U razgovoru sa našom novom zvijezdom na književnom nebu, upitali smo je za neke od uzora ili pjesnika čijim riječima ona hrani svoje biće, na šta nam je odgovorila jednim svojim djelom, a ni vi nećete ostati uskraćeni za ovaj nadasve kreativnan odgovor:
Na kraju našeg razgovora Dragana je željela motivisati sve kreativce, onako kako samo pravi majstori za dušu umiju:
“Ko god da u sebi osjeti umjetnički biser, treba da ga izvadi iz školjke zvane strah ili predrasuda, da ga pokaže drugima oko sebe, a i sam da ga vidi, jer u ovom svijetu i životu ima dovoljno mjesta za svakog, naš zadatak jeste da to mjesto sami pronađemo, a ono nije daleko od nas.”
T.B.
