Drvarčani koji su ovih dana obilazili svoja stabla, kažu da ih drenjina nije izdala ove godine, te da će biti rakije drenje.
Mali crveni plodovi su okitili stabla i vire iz zelenog lista, a kako ima više vrsta drenjine, neke sazrijevaju ranije, a neke kasnije, pa je zato potrebno češće obilaziti stabla.
"Drenjina je gospođa među biljkama, ne zahtjeva rezanje, prskanje, ali zato daje plod samo kad ona hoće", umiju reći oni stariji koji je već godinama beru.
Ova čudna i samonikla biljka, raste skrivena u obalama, na međama, strminama, a često i na ničijoj zemlji i zato je nije lako sabrati. Plodovi su maleni, pa i to usporava potkupljanje.
Kako kažu Drvarčani, nekad im se čini da se drenjina skriva od stoke i ljudi, pa bježi u okrajke i nepristupačne strmine. Različita je po boji i ukusu, od bijele, crvene i malinkaste, a tako i kod okusa od kiselkastog, pa do med slatkog.
Svaka porodica zna za svoja skrivena stabla, koja se otkrivaju svojim žutim cvjetom još u mjesecu februaru prkoseći mrazevima. Svo drveće „šuti“, samo ona prva požuri da se otkrije ka proljećnom suncu. Stablo joj je nisko i žilavo, a list žari kao kopriva.
I njeno sazrijevanje je tajnovito, svako stablo kao da ima svoj kalendar, te između zelenih listova od avgusta proviruju crveni plodovi, pa joj se čovjek i tu mora pokoriti i obilaziti je u nekoliko navrata, poručuju Morače iz naselja Vrtoče koji su već ubrali prve drenjine, a pišu Novosti.
Iako dren raste u još nekim mjestima, samo su se Drvarčani dosjetili da osim džemova i sokova, proizvedu i rakiju. I baš taj napitak ih je proslavio čak i do Amerike, kažu Drvarčani i dodaju da gdje god imaju svoje rodbine i prijatelja, tu pošalju i koju litru drenje da osvjetlaju obraz.
