Gospodine Zorane Adžiću, načelniče, gradonačelniče, predsjedniče opštine, obustavite tender za nabavku automobila, previše je 140 hiljada maraka za jedan automobil. Previše je i 100 hiljada ako bude toliko.

Gospodine Adžiću, vozim automobil star jedanaest godina i kada negdje idem, malo ga pregledam, da ne daj Bože ne stane u putu. Kako je stao Vaš audi nemam pojma ali znam da oni koji su trebali voditi brigu o opštinskom automobilu to nisu radili, dok su dozvolili da vam otpadne točak. Točak vam je otpao zbog nebrige, a ne zbog starosti auta.

Kao što kažete načelniče, možda ste i pokazali neke rezultate i možda ste u pravu da opštinski vozni park treba da se zanovi ali je pitanje je li u redu kupovati automobile koji vrijede 70 hiljada maraka i više, dok većina vaših građana vozi polovnjake stare preko 10 godina.

Čudna mi ja vaša izjava u kojoj kažete da luksuzna limuzina od 140 hiljada maraka treba biti reprezent opštine. Smatram da naša opština ima mnogo bolje reprezente, od luksuznog automobila, svi su oni među nama, o svima njima pišemo mjesecima unazad. Imamo ih u sportu, muzici, kulturi, grupno, pojedinačno, kako god. Ne bih da nabrajam, jer se bojim da ću nekoga izostaviti, a vrijedni su svi.

Ružno je reći da se ne možete voziti u vozilima kao i ostali referenti. Ja mislim da možete, jer kad se Sebastijan Kurc, prvi čovjek Austrije, može voziti u avionu u ekonomskoj klasi, možete i vi u Škodi, Dačiji ili nekom trećem autu tog ranga. Možete gospodine načelniče da se vozite i u Korsi, kad se čitava vlada Danske vozi biciklom, tamo je hladnije nego ovdje.

Puno je 140 hiljada i za naša udruženja koja vape za novcem kako bi poboljšali - zanovili svoju opremu i radili bolje. Svratite do Udruženja „Duga“, neće vam otpasti točak. Našoj djeci koja su tamo i njihovim roditeljima treba novac, teško im je ali se bore i oni su reprezentativniji od svih auta, jer su hrabri i jer se bore s vjetrenjačama i bilježe uspjeh.

Puno je 140 hiljada i zbog ugroženih kategorija našeg centra za socijalni rad, svratite i tamo, do tamo možete pješice. Puno je zbog naših boraca i ratnih vojnih invalida, njima nikada ne možemo dati koliko su oni nama dali.

Puno je zbog naše djece kojima roditelji ne mogu obezbjediti knjige za školovanje, a možda u njima leži neki novi Tesla, Šantić, Kočić...

Poštovani (grado)načelniče možete misliti da je ovo gore patetika ali ja vas zaista molim da poništite ovaj tender i da ga prilagodite našim uslovima, imate dovoljno savjetnika, reći će vam kakvi su. Moli vas, vaš Gradiščanin, radnik, budući otac i neko ko želi ostati ovdje, kome je stalo...

(Micromreža/  Bojan Trgić)