Kreću pregovori: Pobjeda Dodika, poraz SDS-a, rast DNS-a, SP-a i PDP-a

Iako još nisu izbrojani svi glasovi sa opštih izbora u BiH, rezultati u Republici Srpskoj su uglavnom izvjesni, mada ne i sasvim očekivani, ako je suditi po onome što su ključni akteri priželjkivali uoči izbora, piše Slobodan Durmanović u autorskom tekstu objavljenom na sajtu Nove srpske političke misli.

Prednost Milorada Dodika u trci za srpskog člana Predsjedništva BiH za Mladena Ivanića ostaje nedostižna, jer iznosi više od 50 000 glasova ili skoro 15 odsto na obrađenih blizu 95 odsto biračkih mjesta. Ivanić osporava rezultate, iz njegovog tima predali su prigovore Centralnoj izbornoj komisiji (CIK) BiH, ali nisu objelodanili detalje prigovora u koje se uzdaju. Ako se tome doda da je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić već čestitao Dodiku pobjedu, onda se čini da je ta trka uveliko završena, a da će je CIK BiH zapečatiti i prije 7. novembra, kada je krajnji rok da zvanično proglasi rezultate izbora za sve nivoe vlasti u BiH.

U prigovore CIK-u na isti način su uzdaju i u timu Vukote Govedarice koji, na blizu 93 odsto obrađenih biračkih mjesta, zaostaje za Željkom Cvijanović za oko 27 000 glasova ili tek oko 4,5 odsto. To je daleko manja razlika nego u trci Dodik – Ivanić, pa otud i uzdanje Govedarice da bi mogao da dokaže neregularnosti na biračkim mjestima, te eventualno izbori ponavljanje glasanja na određenom broju biračkih mesta koje bi donijelo preokret u njegovu korist, tim prije ako se na preostalih sedam odsto neobrađenih biračkih mjesta razlika u broju glasova smanji. Valjda zbog tako malo razlike Vučić nije čestitao Cvijanovićevoj, već samo Dodiku, iako je Dodik već proglasio pobjedu i Cvijanovićeve.

E sad, kad uporedimo predizborne projekcije, jasno je da Dodik nije ostvario prednost od 120 000 glasova razlike nad Ivanićem – kako je to unaprijed objavljivao – ali ni Ivanić nije ni blizu 315 000 glasova koliko je dobio prije četiri godine, kada je pobijedio Cvijanovićevu, istina tijesnom razlikom. Takođe, ni Cvijanovićeva ni Govedarica nisu tako ubjedljivi kao što su očekivali, ako su zaista vjerovali u ono što su sebi prognozirali. No, kao i prije četiri godine na izborima, na kraju se računaju samo pobjede, a poraženima ostaje samo da (se) žale.

Ukoliko žalbe Govedarice ne urode plodom i ne dođe do nekog preokreta, njegovom SDS-u predstoji težak period, imajući u vidu pad poslaničkih mandata i unutrašnju borbu za novog predsjednika stranke. Ta borba počela je još kada je Govedarica, čim je objelodanio kandidaturu, objavio da će se povući sa mjesta predsjednika stranke ukoliko pobijedi na predsjedničkim izborima, odnosno da će podnijeti ostavku na tu funkciju u slučaju poraza.

Njegov poraz već je priznao dugogodišnji gradonačelnik Doboja i novi poslanik SDS-a u Parlamentarnoj skupštini BiH Obren Petrović, tako što je lično čestitao Dodiku i Cvijanovićevoj pobjedu i čak najavio dolazak “delegacije SDS-a” na razgovore sa Dodikom, samo dan nakon što je Dodik najavio da će svoje suparnike pozvati na “zajedničko djelovanje” na nivou BiH. Govedarica je odgovorio da je to Petrovićev stav i da pregovora sa Dodikom neće biti. A ko će naslijediti Govedaricu na čelu SDS-a još je rano prognozirati, ali se može očekivati da će na to mjesto jurišati oni koji su svoje kandidature isticali i pred izbor Govedarice: aktuelni potpredsjednici stranke Mićo Mićić i Mirko Šarović, a ne treba odbaciti ni načelnika opštine Lopare Radu Savića, pa ni već pomentug Obrena Petrovića, koji se povlači sa mjesta gradonačelnika Doboja poslije 16 godina boravka na toj funkciji.

Veća muka za SDS će biti kako popraviti rezultate na izborima za četiri godine. Na ovim izborima za poslanike u Parlamentarnoj skupštini BiH (PS BiH) imaju jednog poslanika manje nego prije četiri godine (četiri umjesto pet), a na izborima za poslanike u Narodnoj skupštini RS (NSRS) pad je daleko veći: prije četiri godine imali su 24, a sada samo 16 poslanika. Istini za volju, od onih 24, šest poslanika ih je napustilo što ubrzo nakon izbora, što koju godinu kasnije, pa vrhu SDS-a sada izgleda da je pad manji, to jest da su izgubili samo dva poslanika. Međutim, ako se ima u vidu da je “Ujedinjena Srpska” bivšeg SDS-ovog poslanika Nenada Stevandića na ovim izborima osvojila tri poslanika, ne treba biti previše pametan pa zaključiti da je Stevandićeva stranka privukla dio ranijih glasača SDS-a. Takođe se može smatrati veoma vjerovatnim da je i DNS – u koji se učlanilo nekoliko poslanika izabranih na listi SDS-a prije četiri godine – privukao dio ranijih glasača SDS-a. Da li i dijelom zaslugama tih “preletača”, da li više vještinom vođe DNS-a Marka Pavića – pitanje je na koji odgovor treba tražiti nakon detaljne analize izbornih rezultata.

DNS je napravio najveći rast: iako su očekivali 15 poslanika u NSRS, imaće sigurno 13, a možda i 14. To je veliki rast, ako se zna da su prije četiri godine osvojili osam mandata , i to u koaliciji sa po jednom frakcijom radikala i naprednjaka. Tim prije što su ih oba naprednjačka poslanika ubrzo napustila i prešla u opozicione redove, pa je DNS na ovim izborima “startovao” sa šest mandata u NSRS. Dalje, DNS će zadržati jedan poslanički mandat u PSBiH, mada računaju da do kraja prebrojavanja glasova možda dobiju još jedan.

I socijalisti Petra Đokića osvojili su jedan mandat u PS BiH, gdje ih protekle četiri godine nije ni bilo. U NSRS socijalisti su takođe zabilježili rast: imaće sedam umjesto dosadašnjih pet poslanika. To je, međutim, manje od 10 poslanika, na koliko su računali uoči izbora.

Ni u opozicionom PDP-u nisu ispunili predizborni cilj, ali su, s druge strane, porasli sa sedam na devet poslaničkih mandata u NSRS i dobili dva mandata u PSBiH, i to bez Čavićevog NDP-a, sa kojim su nastupali u koaliciji prije četiri godine na izborima za PSBiH. U toj koaliciji taj jedan poslanik pripao je NDP-u, a sada NDP u PSBiH neće imati nijednog poslanika, iako su na tom izbornom nivou sada nastupali sa SDS-om. Čavićev NDP je i u NSRS pao sa pet na četiri poslanika, mada je na ovim izborima “startovao” sa četiri, jer im je jedan poslanik nakon prošlih izbora “preletio” u SNSD.

Dodikov SNSD ostaje vodeća stranka u Srpskoj sa osvojenih 28 poslanika u NSRS, mada oni računaju da će do kraja prebrojavanja glasova osvojiti još jednog. S tim još jednim bi, pak, imali isti broj poslanika kao prije četiri godine, iako su na ovim izborima, računajući i “preletače”, “startovali” sa 30 i kusur, od situacije do situacije. SNSD nije porastao ni u PSBiH, gdje će imati pet poslanika umjesto šest koliko je osvojio prije četiri godine, tako da se Dodikova predizborna prognoza da će SNSD osvojiti 40 odsto na ovim izborima pokazala previše optimističnom.

Dodik je preveliki optimista i sada kada tvrdi da će SNSD dati novog premijera Srpske u koaliciji svojih 28 ili 29, DNS-ovih 13 ili 14 poslanika, sedam socijalista i tri poslanika “Ujedinjene Srpske”. Ako Cvijanovićeva postane predsjednica Srpske, ne bude novih preletača, a pomenute stranke uđu u pregovore o formiranju nove vlade sa sadašnjim brojevima svojih poslanika, DNS će teško odustati od svog zahtjeva da dobije mjesto novog premijera. Ili će, za eventualno odustajanje, tražiti mnogo više funkcija u izvršnoj vlasti “po dubini”. Pavić je sada ponovio da DNS ne odustaje od mjesta premijera, što, u najmanju ruku, garantuje da će pregovori Dodik – Pavić biti veoma zanimljivi, ne samo njima dvojici, nego i socijalistima, dok će Stevandićevoj stranci na kraju, najvjerovatnije, ostati mrvice sa stola. Treba imati u vidu da je u igri i podjela trećine funkcija koje pripadaju RS na nivou BiH, što je mnogo manji broj nego u izvršnoj vlasti RS, ali što ne mora da posluži samo za potkusurivanje. Tim prije što za učešće u vlasti na nivou BiH ostaju zainteresovani i SDS i PDP, zbog čega će, imajući u vidu izbor Dodika u Predsjedništvo BiH, cijela situacija u sklapanju vlasti na tom nivou biti još zamršenija.

Na tom nivou situacija se dodatno komplikuje što izborom Željka Komšića za hrvatskog člana Predsjedništva BiH – čiji izbor osporavaju hrvatske stranke – što neriješenim načinom izbora delegata u Parlamentu Federacije BiH (FBiH). To će se direktno odraziti na izbor delegata u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH: bez izbora delegata u entitetskom parlamentu FBiH, neće biti moguće izabrati delegate u Dom naroda Parlamenta BiH, što, praktično, znači da se na nivou BiH može formirati izvršna “savezna” vlast, ali se u “saveznom” parlamentu neće moći donositi nikakvi zakoni sve dok ne bude formiran Dom naroda. Niko u FBiH sada ne može ni da pretpostavi kako će se raspetljati taj politički čvor: ključni akteri u raspetljavanju biće pobjedničke stranke Bošnjaka (SDA) i Hrvata (HDZ BiH Dragana Čovića). Komšićev DF tu neće igrati gotovo nikakvu ulogu, jer je zabilježio veoma slab rezultat, ali sam Komšić iz Predsjedništva BiH može odugovlačiti sprovođenje eventualnog dogovora SDA i HDZ-a BiH. Kao što i Čović može blokirati političke dogovore koji ne budu uključivali njegov HDZ kao dio riješenja, što je, uostalom, već najavio.

U takvoj situaciji, svi politički akteri u Srpskoj imaće dovoljno vremena da se sami sa sobom i drugima dobro “zabave”, te da jedni drugima sabiraju i oduzimaju funkcije koje bi željeli, što u RS što na nivou BiH. A kako takve, a i veće političke zabave nema bez glavnog “zabavljača” Aleksandra Vučića, kao ni bez Ivice Dačića koji je je i doslovno zabavljao socijaliste na jednom od završnih mitinga u Srpskoj – izvjesno je da političke zabave neće manjkati. Dakako, i hrvatski “zabavljač” Andrej Plenković se već tokom predizborne kampanje Čovićevog HDZ-a povremeno uključivao u cijelu tu “zabavu”, a sada će to činiti još i više. I tu, naravno, neće biti kraj.

Tagovi: