Za dvadest godina književne karijere nisam doživjela da se neko pozove u program nekog događaja, a potom se izbaci uz jedno potpuno amatersko objašnjenje da se nekom ne sviđa moja pjesma, kaže Tanja Stupar-Trifunović.

Naime, poznata banjalučka književnica je na svom Facebook profilu na dan otvaranja Kočićevog zbora podijelila status u kome objašnjava da su je organizatori 53. Kočićevog zbora zvali da nastupi na svečanom otvaranju u parku “Petar Kočić”, a potom su je izbacili iz programa (bez javljanja unaprijed) zato što se navodno nekom iz gradske uprave Banjaluke nije dopala njena pjesma “Razmnožavanje domaćih životinja”.

Ona je još dodala da su joj nudili da mijenja pjesmu na šta ona nija pristala, jer smatra da se baš ova pjesma savršeno uklapa u Kočićev zbor i da nije dobila nikakvo smisleno objašnjenje zašto je pjesma sporna.

Književnica u razgovoru za Srpskainfo kaže da nema problem sa činjenicom da je pozvana, a potom skinuta sa programa, već sa potpuno neuvjerljivom objašnjenjem razloga za taj postupak i kulturnim amaterizmom u pripremi ovako važne manifestacije.

– U preko dvadeset i nešto godina i mnoštvu javnih nastupa, književnih večeri, međunarodnih festivala i slično kod nas i u inostranstvu, nikada mi se nije desilo da me neko izbaci iz programa i da to uradi bez smislenog objašnjenja i još da ne nađe ni za shodno da me obavijesti o tome. Nažalost, 53. Kočićev zbor je presedan. Organizator programa (književni dio je organizovalo Udruženje pisaca RS) je tražio od mene da pošaljem jednu pjesmu što sam i učinila. Nikakvi drugi uslovi o dužini pjesme ili dužini trajanja čitanja nisu bili navedeni.

Onda su mi tražili da mijenjam pjesmu jer je preduga. Pitala sam zašto nisu naveli koliko vremenski traje moje čitanje i da mi to kažu. Dobila sam odgovor da imam tri minuta vremena da pročitam pjesmu. To je dovoljno vrijeme da se pročita ta jedna pjesma. Onda je stigla nova informacija da se nekom iz gradske uprave ne sviđa pjesma, pa naslov pjesme, pa da se ne uklapa u program. Paradoksalno, jer sam birala pjesmu koja bi trebalo da se baš uklopi u taj Kočićevski duh i narodnu tradiciju njegovog rodnog kraja – kaže Tanja Stupar Trufunović i dodaje da organizatori tražili promjenu pjesme, što je ona odbila.

Mario Ćulum, scenarista programa na Svečanom otvaranju Kočićevog zbora kratko je komentarisao da on nije imao nikakvog uticaja na izbor i tok književnog programa, jer je za nastupe književnika isključivo bilo zaduženo Udruženje književnika Republike Srpske i da su sve aktivnosti na tom planu bile u nadležnosti ovog udruženja.

Predrag Bjelošević, predsjednik Udruženja književnika RS nije se javljao na pozive novinara.

Iz Gradske uprave su decidno odbacili tvrdnje da su oni cenzurisali nastup na bilo koji način, iako se ovo objašnjenje ne poklapa sa tvrdnjama književnice.
– Grad nije uticao ni na koji način, ni u predlaganju pisaca niti sadržaju pjesama. Udruženje književnika RS je predlagalo pisce, a scenario je radila Akademija umjetnosti. Upoznati smo da je scenario zahtijevao kraće trajanje i da su svi pisci obaviješteni da prilagode svoje pjesme vremenskom trajanju. To su svi u protekloj sedmici uradili. Zašto nije gospođa Trifunović ne znamo – piše u saopštenju iz gradske uprave.

Sporna pjesma:

Razmnožavanje domaćih životinja

Surov je to zvuk kada lopata zarije svoj kljun u šljunak

u zemlju u tijelo gliste

koje se lomi i savija živo a svedeno na patrljke

Surov je to zvuk koji oštro ulazi u tkivo zemlje

Presijeca jasnu liniju kržljavo busenje trave 

naseobinu poludjelih mrava

I sve se strmoglavljuje ka dolje

Ka tebi

I dan je surov i vjetar je prejak

i prehladno je za ovaj ljetni dan

Pa nisi ti bila neka meka

Neka krhka

Da odeš nekog mirnog dana bez bure

I bez kletvi

I bez zazivanja predaka i psovanja svih životinja u štali

Nisi ti bila neka koja bi nas ostavila

bez pozdrava bez da nam se jeza hladnog dana zavuče u kosti

Nisi ti bila toliko plodna

koliko si željela

Ni toliko sinova

nisi imala koliko ti je trebalo

da pokažeš komšijama da s tobom nema šale

Nisi ti bila neka bezveze

znala si više nego sve žene u selu 

ali koga je to tvoje znanje zanimalo

od ovih tvojih pokunjenih

od troje dvoje

preostalih

Ni da kriknu ne znaju kao ti

Kada su ti javili da tvog najstarijeg sina više nema

umrla si s tim jaukom

i počelo je vrijeme čekanja odlaska

Nisi ti ničeg imala dovoljno

Ni djece ni hrane ni ljubavi

Samo te oči užagrene 

koje su se nama potomcima kotrljale kroz san

Ko će sad to sve

Tu muku

Tu zemlju pustu

Te prazne štale

To muklo blejanje ovaca koje se pare po nebeskim livadama

Taj čemer kamena i lopate koji vode ljubav

Ko će to da naslijedi od tebe

dok ključ kruži iz ruke u ruku niko ne smije

vatru da upali na ognjištu kraj kojeg ste se zimi

i ti i sve domaće životinje porađale trajni sklopivši savez

među vašom mladunčadi

oni su blagi kao jagnjad mislila si gledajući svoju djecu

načetu zubima vukova

Surov je to zvuk kada tupo odjekne kamen o sanduk

jer je ovdje više

kamenja nego zemlje

I kako da ti bude laka kada odlaziš sa svim tim teškim spoznajama

kako u nikom od nas nemaš dostojnog nasljednika