Branislav Lečić: Moramo se kao narod trgnuti prije nego što bude kasno

Srpska cijela, a i Banjaluka kao njen epicentar, zrači jednom nacionalnom pričom koja je meni vrlo prijemčiva. Mi smo kao narod ugroženi teritorijalno, egzistencijalno i kulturno i da bismo to shvatili, potrebno je ipak da se trgnemo, kaže Branislav Lečić.

Poznati srpski glumac koji tumači ulogu Simeona Lupusa u “Korešpodenciji”, predstavi koju je Zvezdara teatar izveo na 21. Teatar testu Petar Kočić, odavno je omiljen među banjalučkom publikom, a Lečić kaže da sebe više doživljava kao građanina Banjaluke nego gosta pred publikom Teatar festa.

– Tu nemam dileme, meni je Banjaluka stvarno predraga, divno se osjećam u ovom gradu, imam sjajne prijatelje. Publika je, vidjelo se to sinoć, obrazovana i prije svega voli pozorište. Drugo iskustvo vezano je i za nacionalni osjećaj. Srpska cijela, a i Banjaluka kao njen epicentar, zrači jednom nacionalnom pričom koja je meni vrlo prijemčiva. Nekako su više osvjišćeni za svoj nacion, nego u samoj Srbiji, gdje to može da se sretne više u unutrašnjosti. Mi smo kao narod ugroženi teritorijalno, egzistencijalno i kulturno i da bismo to shvatili, potrebno je ipak da se trgnemo -kaže Lečić

Poznati glumac kaže da on lično ne razmišlja slično kao Pekićev junak, ali da sa nacionalne strane nije imao problem da se saživi sa njegovim likom.

– Ne mogu da kažem da ja tako razmišljam, jer je on, prije svega, trgovac i dobar poznavalac ljudske prirode i zainteresovan da sačuva firmu od koje cijela porodica zavisi. Ta njegova briga je generacijska jer je riječ o firmi koja postoji kroz stotine godina i vezana je za ono što se u predstavi kaže, u tom cirkusko-kabaretskom scenografskom zračenju i elementu koji je dizajn predstave. Tu je i Bane Vidaković, lik koji vodi taj cirkus i koji igra više uloga, ali u trenutku kada govori o građanskom društvu i o tome kako je trgovački duh nešto anacionalno i da Cincari nemaju potrebu za istorijom zato što je ona skupa. Ona prosto predstavlja opasnost za njegov opstanak i egzistenciju. On proglašava trgovinu načinom komunikacije koji omogućava da Cincari opstanu, a i da ipak mogu da ispričaju svoju priču. Pekić je taj narod i njihovu priču iskoristio jer je ona dosta slična sa našom cijenom očuvanja istorije i nekog nalaženja sopstvenog mjesta – kaže Lečić i dodaje da bi Srbi kao narod trebalo više da uče od Cincara.

– Oni su se definitvno odlučili da budu kao Jevreji prije nego što su dobili državu, negdje čuvari tog nacionalnog bića i nacionalne priče, ali da to ne stavljaju u prvi plan, nego ga nose kroz svoju djelatnost i kroz svoj porodični život i zato su vjerovatno i opstali. Da li smo mi sposobni da prepoznamo sopstveni interes na jedan mudriji način? Mislim da bismo morali to da uradimo zato što se napredak naše sredine, ne samo Srbije nego i Srpske, bazira na ekonomiji. Ako smo ekonomski jaki, imamo mogućnost da sačuvamo svoj nacionalni identitet – kaže poznati glumac.

Foto: NPRS/Promo/RAS Srbija

Lečić kaže da iz odnosa njegovog Lupusa sa unukom Simeonom trebalo da učimo o odnosu sa generacijama koje će doći poslije nas.

– Lupus na sina ne može da se osloni, sin nije oslonac za opstanak kuće i firme, ali zato unuk jeste. Zbog toga, kad uvidi da postoji mogućnost da unuka izgubi zbog ljubavi, ima potpuno drugu strategiju. Svjestan je da mora biti diplomatičan kako bi stvorio uslove u kojima će odbraniti unukovu strast za životom i slobodom, jer je vaspitavan u potpuno drugačijem duhu, i da, prošavši to, ojača njegovo trgovačko opredijeljenje i da zna da je njegov nastavak, upravo u unuku koji će nositi firmu – kaže čuveni glumac.

(srpskainfo.com)