Iako sudbina nije mazila devetnaestogodišnju Anđelu Šarić iz Poveliča kod Srpca, koja boluje od cerebralne paralize, ova mlada djevojka uspjela je da završi srednju ekonomsku školu kao jedini maturant sa poteškoćama u razvoju i tako pokaže da je jača od svih životnih prepreka i izazova.

Njen put do diplome zahtijevao je mnogo truda, ljubavi i podrške porodice, prijatelja i prosvjetnih radnika, a najveću pomoć pružila je majka Milica, koja joj je tokom sve četiri godine školovanja bila tehnički asistent.

- Anđela je rođena kao potpuno zdrava beba. Vodila sam je sa suprugom Sašom i starijom kćerkom Suzanom na redovne kontrole kod pedijatra i sve je bilo u redu, nismo primijetili nikakve nedostatke.

Kada je navršila godinu dana, upućeni smo na pregled kod fizijatra, jer je napredak u tom dobu bio sporiji nego kod ostale djece. Tada je krenula naša borba i od tada smo redovni na kontrolama i fizikalnim terapijama - kaže Milica.

Dodaje da su bili jako zabrinuti i potreseni činjenicom da njihovo dijete ima poteškoće u razvoju. Nije bilo vremena za strah, već su morali skupiti snagu i nastaviti borbu za Anđelino bolje djetinjstvo. Upisali su je u redovnu školu u Poveliču, koju je pohađala od prvog do petog razreda, a zatim u Nožičkom, koju je završila vrlodobrim uspjehom. Tu joj je bilo lakše, jer za razliku od drugih škola nije morala nakon svakog časa prelaziti iz učionice u učionicu, već su se nastavnici smjenjivali.

- Pri upisu u srednju školu naišli smo na podršku i razumijevanje svih zaposlenih. Koristila je bicikl, a škola je obezbijedila pristupnu rampu, tako da joj je ulazak u zgradu bio olakšan.

Činilo nas je srećnima što su je prihvatili školski drugovi i nastavnici, na čemu smo im zahvalni. Išla je na sve izlete i druženja i nikada je niko nije tretirao kao drugačije dijete, već je bila ravnopravan član odjeljenja - ističe Milica.

Svim roditeljima poručuje da budu istrajni u podršci svojoj djeci, jer poteškoće u razvoju ne moraju biti prepreka za ostvarivanje ciljeva.
- Uz podršku porodice, prijatelja i onih koji vas vole i poštuju sve je u životu lakše, a to je šansa da pomjerite vlastite granice - poručuje Milica.

Anđela kaže da iz srednje škole nosi samo lijepe uspomene, a naročito sa maturske večeri, koju je proslavila prije dvadesetak dana sa svojim vršnjacima i koja je za nju bila nešto posebno.

- Sjećaću se svojih profesora i drugova samo po dobrim stvarima jer su mi bili ogromna podrška. Na maturi su svi pjevali i plesali na podijumu, a tu sam bila i ja sa svojim biciklom i dobro se zabavila.

Voljela bih uskoro upisati kurs engleskog jezika, a slobodno vrijeme koristim da sviram bubnjeve. Nije mi teško da radim ono što volim i poručujem mladima da uvijek budu istrajni u svemu što žele - kaže Anđela.

Šarići u narednom periodu planiraju ljetovanje kako bi se odmorili od svih obaveza i nadaju se svijetloj budućnosti, s obzirom na to da djeca i odrasli sa poteškoćama u razvoju teško dolaze do posla, a imaju problema i u svakodnevnom kretanju jer u mnogim tržnim centrima, bioskopima, pozorištima i drugim ustanovama nisu urađene pristupne rampe za osobe sa invaliditetom.

Anđela je od 2005. godine član Udruženja roditelja i djece sa posebnim potrebama iz Srpca, za koje njena majka Milica ima samo riječi hvale.

- Odlazak u ovo udruženje nam puno znači, jer su djeci omogućene usluge logopeda, defektologa, psihologa i drugih stručnjaka. Tu ima i mjesta za druženje, a za nas roditelje je lakše kada imamo gdje da se okupimo i družimo. Jedni druge razumijemo, jer imamo slične probleme i lakše nam je kad ih dijelimo s drugima - ističe Milica.

Glas Srpske