Prustov upitnik: Da sam ja ti, sebe bi zvao mi

Tihomir Levajac rođen je 1937. godine u Kačulicama. Diplomirao na Filozofskom fakultetu u Beogradu, na Grupi za jugoslovensku književnost i srpskohrvatski jezik. Član Udruženja književnika Srbije, Udruženja književnika Republike Srpske, Zavičajnog udruženja sa „Ovčara i Kablara“ i Udruženja frulaša u Čačku. Objavio sedamnaest knjiga.

 

Koja je vaša predstava o savršenoj sreći?

Nemam predstavu, jer savršena sreća, bar ja tako mislim, ne postoji. Možda postoji nešto što na nju liči, neka radost ili zadovoljstvo, pa ljudi misle da je to to. Život nije izlet, praznik, idila, ruka u ruci, već obaveza.  Čovek ne živi da bi bio srećan, već da bi se obrazovao, zaposlio, osnovao porodicu, stekao potomstvo i tako dalje.  

Koji je vaš najveći strah?

Ja sam prilično u godinama, pa sam sve strahove, naravno, uz veliku cenu, savladao. Više ih nemam.

 

Sa kojom istorijskom figurom se identifikujete?

Nisam se pronašao ni u jednoj istorijskoj ličnosti, verovatno zato što sam uvek bio u opoziciji u odnosu na svaku vlast. Na sve vlasti, i bivše i sadašnje.

 

Kojoj živoj osobi se najviše divite?

Pa, malo kome se divim. Ali da postoje ljudi koje više cenim od ostalih, koje me povremeno oduševljavaju, kao Matija Bećković, Novak Đoković, Ljubomir Simović, Miloš Kovačević, Piksi, Jasna Šekarić, Milica Mandić, Dragan Kićanović, i još poneko, to da.

 

Koju osobinu ne podnosite kod sebe?

Zaboravnost. Naročito u poslednje vreme. Valjda godine čine svoje i kad ne čine.

Koja je vaša najveća ekstravagancija?

Ekstravagancija je pojam koji karakteriše neku višu klasu, neko visoko društvo, neki umetnički klan. Ja sam rođen na selu, u mnogočlanoj porodici, nas je devet, pa su se moji roditelji posle rata borili kako da preživimo, kako da nas na pravi put izvedu, tako da je za mene ekstravagancija potpuno stran pojam.

 

Koje je vaše omiljeno putovanje?

U Grčku, u kojoj sam tri puta bio. Prvi put na Peloponezu, onda na Lefkadi, a posebno na Krfu i Vidu, da ne objašnjavam zašto.

 

Koju osobinu ličnosti smatrate najprecjenjenijom?

Ljudskost, čovečnost. Na žalost, sve je manje ljudi. Umesto da čovek bude ukras planete, vidite li na šta je spao!

 

U kojim prilikama lažete?

Kad laž može dobro da donese, bilo kome.

 

Šta ne volite u svom fizičkom izgledu?

Ja po svetskim standardima, i to decenijama, imam prosečne osobine muškarca, od visine, težine, do lika i oblika, tako da nema razloga da se na bilo šta žalim.

 

Koje riječi ili rečenice prečesto koristite?

Ni sam ne znam, nijedne ne mogu da se setim, ni reči ni rečenice. Možda zato što kao pisac tragam za posebnim izrazima, sklopovima, za rečima koje se tako često ne eksploatišu.

                                                              
Koje je vaše najveće kajanje?

Što više nisam bos po travi hodao.

 

Ko je ljubav vašeg života?

Ne znam na koju ljubav mislite. Da li na muško-žensku, ili na neku ljubav koja je hobi, pa na ovo pitanje ne mogu, iz objektivnih razloga, da odgovorim.

 

Gdje ste i kada bili najsrećniji?

Nekih trenutaka, časova, dana, koji su na sreću ličili, bilo je više, pa ne znam koji da izdvojim.

Koji talenat biste voljeli da imate?

Voleo bih da sam muzikalan, da imam dar za slikanje, ali nisam. Nemam ih, samo snove imam.

Kako se trenutno osjećate?

I zdrav i bolestan, ali zadovoljan, s obzirom na godine u kojima sam.

 

Šta smatrate svojim najvećim uspjehom?

Što sam se u struci, kao profesor ostvario, bar ja tako mislim, što sam porodicu formirao, i porodicu i potomstvo, i što sam neka književna dela napisao. Napisao dela koja će trajati duže od mene, ako će trajati. 

 

Ako biste se poslije smrti vratili na ovaj svijet kao osoba ili kao predmet, šta biste bili?

Ne znam šta bih bio, ali znam šta ne bih bio. Ne bih bio propovednik, u prevodu, ne bih se politikom bavio.

 

Koji je najdragocjeniji predmet koji posjedujete?

Ne posedujem neke naročite drgocenosti. Možda onaj mali radio, u obliku kocke, pet centimetara sa pet, sa memori-stikom na kojem ima dvadeset sati muzike koja je snimana po mom ukusu, od ozbiljne, preko narodne do starogradske, od grčkih, američkih hitova do ruskih.

 

Šta je za vas oličenje patnje?

Kad iz patnje izađeš jači nego što si pre patnje bio.

 

Kojim zanimanjem biste voljeli da se bavite?

Da se bavim sobom i drugima u sebi.

 

Ko su vaši uzori u životu?

Uvek sam nastojao da u životu ličim na sebe. Da sebe pred sobom ne izneverim, ne obrukam, prevarim. Da li sam u tome uspeo, nije moje da sudim. Neka drugi sude.

Ko je vaš omiljeni pisac, a ko slikar?

Miloš Crnjanski, a slikara ima više. Od Milića od Mačve do Save Šumanovoća.

 

Ko je vaš omiljeni fiktivni junak?

Nemam ga. Verovatno zato što pripadam generaciji koja u detinjstvu nije znala za televiziju ni za crtane filmove.

 

Gdje biste voljeli da živite?

Ja ne živim ni u Kačulicama gde sam rođen, ni u Čačku gde sam gimnaziju završio, ni u Beogradu gde sam studirao, ni u Banjoj Luci gde sam radni vek proveo, ni u Kanadi gde mi ćerka živi, ni u Moskvi gde mi sin živi, već svuda. Prema tome, ja bih voleo da živim tamo gde sebe zateknem.

 

Šta najviše mrzite?

Mržnja mi kao osećanje nije svojstvena. Ne umem, ne znam da mrzim.

 

Kako biste voljeli da umrete?

Prirodno. Kao kad sunce, za Ovčar i Kablar, u crkvenoj tišini, zalazi.

 

Koji je vaš moto?

Da sam ja ti, sebe bi zvao mi.

 

Koju osobinu ne volite kod drugih?

Čovek ima mnogo osobina, naročito negativnih, ne mogu ni da ih nabrojim.


Koje vrijednosti najviše vrednujete kod prijatelja?

Postojanost. Ali je takvih sve manje. Oni su retki, kao sveci.