Nakon sastanka sa ministrom spoljne trgovine i ekonomskih odnosa BiH Stašom Košarcem, na kojem je razmatrana opravdanost za uvođenje zaštitnih mjera za uvoz svježeg i rashlađenog mesa goveda i svinja u BiH, Savez udruženja poljoprivrednih proizvođača RS obratio se javnosti otvorenim pismom u kojem izražava nezadovoljstvo ponuđenim rješenjem koje, kako stoji u pismu, predstavlja “skretanje sa stvarnog problema o uzroku pojave viškova svinja i goveda na našem tržištu”.

U pismu se navodi da je osnovni uzrok problema prekomjeran uvoz žive stoke i mesa, a da je pandemija virusa korona i drastičan pad potrošnje mesa u BiH samo aktuelizovala problem koji domaći uzgajivači imaju duži niz godina.

“Dok potrošnja pada, uvoz se nesmetano odvija sa tek nešto manjim procentom u odnosu na redovne uslove. Po ko zna koji puta iz MSTEO dolaze dezinformacije o nemogućnosti uvođenja mjera zaštite domaće proizvodnje. Ovdje je riječ o nemanju volje da se zaštite domaći proizvođači”, stoji u otvorenom pismu koje je potpisao predsjednik Saveza udruženja poljoprivrednih proizvođača RS Stojan Marinković.

Interventan otkup stoke nije trajno rješenje, niti otvaranje drugih tržišta, u situaciji kad domaća proizvodnja pokriva tak 30% vlastitog tržišta.

“Rješenje je u ograničenjima uvoza koje bi dugoročno obezbijedilo stabilnost u proizvodnji svinja i bikova. Uz podršku resornih ministarstava, stabilno tržište i plasman bikova i tovljenika bi opredijelio farmere za povećanje proizvodnje”, poručuju iz Saveza udruženja poljoprivrednih proizvođača RS i naglašavaju da bi na taj način, vrlo brzo bio dostignut nivo proizvodnje koji bi zadovoljio preko 50 %, a kasnije i više od ukupnih potreba tržišta u BiH.

Otvoreno pismo prenosimo u cjelosti:

 Pismo sličnog sadržaja smo objavili marta 2018.godine. Nažalost od tada do danas ništa se nije promijenilo na bolje za nas seljake. Čak štaviše sad smo u još težoj situaciji.
     Naime, u četvrtak 30.07.2020. je održan sastanak ministra spoljne trgovine i ekonomskih odnosa BiH (MSTEO) sa predstavnicima poljoprivrednika oko neophodnosti uvođenja mjera zaštite domaće proizvodnje u dijelu koji se odnosi na uvoz svježeg rashlađenog i smrznutog mesa svinja i junadi. I ponovo imamo skretanje sa stvarnog problema o uzroku pojave viškova svinja i goveda na našem tržištu.

     Činjenica je da je pandemija virusa korona uzrokovala drastičan pad potrošnje mesa u BiH, ali prekomjeran uvoz je glavni krivac pojave navedenih viškova. Jer, dok potrošnja pada uvoz se nesmetano odvija sa tek mešto manjim procentom u odnosu na redovne uslove. Po ko zna koji puta iz MSTEO dolaze dezinformacije o nemogućnosti uvođenja mjera zaštite domaće proizvodnje. Ovdje je riječ o nemanju volje da se zaštite domaći proizvođači i ovo malo poljoprivrednika očuva na svojim ognjištima. Ovoga puta se ide i korak dalje i traži se veća podrška resornih ministarstava (veći podsticaji) kako bi se zaštitili domaći proizvođači. Nema tog agrarnog budžeta koji može nadoknaditi štete koje trpimo od nekontrolisanog uvoza mesa. Da li neko misli da mi možemo obezbijediti farmerima toliko novca kao EU svojima !?

     U prilog ovome govori i činjenica da mjera interventnog otkupa iz novembra i decembra prošle godine, a koju je iniciralo i finansiralo ministarstvo poljoprivrede Republike Srpske, nije dugoročno riješila problem viškova stoke u BiH. Nakon samo tri ili četiri mjeseca ponovo imamo viškove i potrebu za interventnim otkupom.
     U Savezu smo mišljenja da MSTEO rješenje nove stare krize viškova svinja i junadi traže na sasvim pogrešnoj strani-izvozu mesa. Naime, izvoziti nešto čega proizvodiš jedva 30 % od potreba je apsurd, a onda vještački stvoren vakuum na tržištu mesa nadomjestiti sa gotovo 100 % uvezenim otpadom iz EU je još veći apsurd. 

     Za nas je normalno da se takva situacija rješava ograničenjima uvoza koje bi dugoročno obezbijedilo stabilnost u proizvodnji svinja i bikova. Uz podršku resornih ministarstava, stabilno tržište i plasman bikova i tovljenika bi opredijelio farmere za povećanje proizvodnje. Tako bismo vrlo brzo dostigli nivo proizvodnje koji bi zadovoljio preko 50 %, a kasnije i više od ukupnih potreba tržišta u BiH. Nadalje, ovo bi obezbijedilo prehrambenu sigurnost stanovništva u jednoj od osnovnih životnih namirnica, a prehrambenom sektoru daleko bližu i sigurniju sirovinsku bazu. Odliv deviza bi se smanjio, a udio poljoprivrede u ukupnom BDP bi porastao sa sadašnjih 12 % na čitavih 15 % u RS za samo 2 godine, uz tendenciju daljeg rasta.

     S druge strane smatramo da tek nakon što naša proizvodnja svježeg mesa gotovo zadovolji naše potrebe, otvaranje drugih tržišta ima opravdanje. Takođe, u ovim uslovima mi ne sporimo uvoz mesa za preradu, ali meso za potrošnju u svježem stanju treba da bude isključivo proizvedeno u BiH. Samo takvo meso zadovoljava nutritivne vrijednosti životnih potreba kupca konzumenta.

     Prema tome, otvaranje novih tržišta u uslovima kad nemate ni za vlastito nema nikakve dodirne tačke sa uvođenjem mjera zaštite domaće proizvodnje i to smatramo bacanjem prašine u oči.
     Nadalje, iz MSTEO se spominje da treba nastaviti pomagati domaće kapacitete uz poštovanje međunarodnih potpisanih sporazuma. Pa do sada smo na istom uvijek i insistirali. Uporno to i tražimo i apsolutno podržavamo jer ovdje se prvenstveno misli na CEFTA sporazum i SSP, a oni to i omogućavaju. Zato moramo, po kozna koji puta, da citiramo pojedine članove navedenih ugovora koji to dopuštaju.
     

Tako u Čl. 23. Bis CEFTA sporazuma doslovce stoji:
Bez obzira na ostale odredbe ovog Sporazuma, posebno člana 23, s obzirom na posebnu osjetljivost poljoprivrednog tržišta, ako uvoz proizvoda porijeklom iz jedne Strane, koje su predmetom koncesija odobrene u skladu sa Aneksom 3, prouzrokuje ozbiljan poremećaj na tržištima ili domaćim regulatornim mahenizmima u drugoj Strani, obje Strane će odmah stupiti u konsultacije kako bi se pronašlo odgovarajuće rješenje. U očekivanju takvog rješenja, odnosna Strana može preduzeti odgovarajuće mjere koje smatra potrebnim.
     
     Zatim u  Čl. 30. SSP sporazuma kojeg citiramo stoji sledeće:
Bez obzira na ostale odredbe ovog sporazuma, a posebno na Član 39., te s obzirom na naročitu osjetljivost tržišta poljoprivrednih i ribljih proizvoda, ukoliko uvoz proizvoda porijeklom iz jedne strane, koji su predmet koncesija odobrenih na osnovu Čl. 25. do 28., prouzrokuje ozbiljan poremećaj tržišta ili njenih domaćih regulatornih mehanizama druge strane, obje strane odmah ƒće početi konsultacije radi pronalaženja odgovarajućeg rješenja. U očekivanju takvog rješenja, pogođena strana može preduzeti odgovarajuće mjere koje bude smatrala potrebnim. 

     Apsolutno nema potrebe dodatno tumačiti citirane članove sporazuma.  Treba samo politička a možda i neka druga volja da se ispoštuju potpisani sporazumi i uvedu zaštitne mjere.

   Treba napomenuti još jednom da nikada do sada od formiranja prvog saziva Savjeta ministara BiH nije donesena niti jedna mjera zaštite domaće proizvodnje iako su poljoprivrednici grcali u problemima oko plasmana. Zato nam iz godine u godinu poljoprivreda i pada i smanjuje se broj ljudi koji se bave ovom privrednom granom. 
       
     Uvijek i iznova od nas farmera je traženo da dokažemo ugroženost domaće proizvodnje. Danas to dokazujemo istinom da samo u Republici Srpskoj imamo preko 6.000 goveda mase preko 600 kg i preko 10.000 svinja mase preko 120 kg. Zar to nije samo po sebi alarmantno!? Takođe, otkupna cijena junadi je pala na 3,00 do 3,50 KM/kg žive mjere iako je proizvođačka cijena 4,00 KM/kg, dok je cijena svinja 2,30 KM/kg, a proizvođačka cijena je 2,80 KM/kg. Uprkos tako niskoj cijeni nema plasmana na tržištu.
Stoga i insistiramo na hitnosti i neophodnosti uvođenja zaštitnih mjera.
     Nadamo se da će u Savjetu ministara BiH stvarno razumjeti probleme domaće proizvodnje i da će, poštujući međunarodne ugovore koje je BiH potpisala, konačno uvesti mjere zaštite naših proizvoda. U očekivanju takvog rješenja, pogođena strana (čitaj seljaci) može preduzeti odgovarajuće mjere koje smatra neophodnim da preživi.

  
Banja Luka, 02.08.2020.

                     Predsjednik Saveza udruženja
                    poljoprivrednih proizvođača RS, 
                           Mr  Stojan  Marinković