Jedan sultan je imao četiri žene. Najviše je volio svoju četvrtu suprugu – najmlađu i najdražu. Sultan joj je poklanjao bogatu odjeću, nakit i td. Bila je sretna i zadovoljna.

Sultan je takođe obožavao i svoju treću ženu – izuzetnu ljepoticu, koju je rado vodio sa sobom na putovanja.

Sultanu je bila draga i njegova druga supruga – lukava i sofisticirana, sklona intrigrama. Njemu je ona bila osoba od povjerenja, uvijek pametna, ljubazna i strpljiva. Kada je imao problema, Sultan se uvijek obraćao njoj, jer je samo ona znala da nađe rješenje za skoro svaki Sultanov problem.

Prva supruga je bila najstarija i Sultan je nju dobio u nasljedstvo. Ona je bila najodanija supruga i činila je sve da bi sačuvala Sultanovo bogatstvo. Međutim, Sultan je nije volio. Čak mu je smetalo to što ga ona toliko voli i poštuje.

Tako se jednom prilikom Sultan mnogo razbolio. Sjetio se u kakvom luksuzu živi, pa je pomislio: “Sada imam četiri žene, ali kada umrem, umirem sam.”

Okrenuo se ka svojoj četvrtoj ženi i upita je:

“Volio sam te više od bilo koga drugog. Dao sam ti sebe, njegovao te sa posebnom pažnjom. Sada kada sam se razbolio, da li si spremna da me pratiš u carstvo nebesko?”

“Nisam ja za to, časni Sultanu,” reče mu četvrta supruga, dok su njene riječi bole kao nož u srce.

Teška srca sultan je pitao svoju treću ženu:

“Divio sam ti se čitavog života, sada kada umirem da li spremna da me pratiš u carstvo nebesko?”

“Život je tako lijep! Kada ti umreš, ja ću se preudati,” reče mu osorno treća supruga.

Sultan je bio tužan, njegovo srce nikad nije osjetilo za takvu bol. Potom se Sultan okrenuo ka svojoj drugoj ženi:

“Uvijek sam se obraćao vama za pomoć, jer ste mi uvijek bili najbolji savjetnik. Sada kada umirem, da li ste spremni da me pratite u sjenke zagrobnog života?”

“Žao mi je što vam ne mogu pomoći ovog puta,” odgovorila je druga supruga. “Najviše što mogu da uradim za vas je da vas časno sahranim.”

Njen odgovor je pogodio sultana kao hiljadu gromova. U tom trenutku je čuo glas:

“Poći ću sa tobom gdje god želiš! Zajedno u životu, zajedno u smrti.”

Sultan se okrenu i ugleda svoju prvu suprugu, skrhanu tugom i skoro neprepoznatljivu.

“Trebao sam biti pažljiviji prema vama dok sam imao priliku!”

Kao i Sultan, svako od nas ima četiri žene:

Naša četvrta supruga je naše tijelo; bez obzira koliko truda i vremena je uložili u to da izgledamo dobro, napustit će nas kad umremo.

Naša teća žena je naša karijera, položaj, novac, bogatstvo, socijalni status. Kada umremo, oni će pripasti drugima.

Naša druga supruga su naša porodica i prijatelji. Bez obzira koliko su nam pomagali, najviše što mogu da urade za nas kad umremo je da nas dostojanstveno sahrane.

Naša prva supruga je naša duša koju često ignorišemo zbog potrage za srećom, moći, bogatstvom i zadovoljstvom. Uprkos tome, duša je jedina koja nas prati gdje god da idemo.

Vodite računa o duši, ugađajte joj, štitite je, jer na kraju krajeva – tako sebi dajemo najveći dar, piše “Stil“.