Pravoslavne crkve obilježavaju Veliki četvrtak, uspomenu na Tajnu ili Posljednju večeru Isusa Hrista i njegovih učenika.

Veliki četvrtak je jedan od najznačajnijih dana u toku Velike ili Stradalne sedmice, kada je ustanovljena sveta tajna pričešća, najsvetija tajna evharistije.

Prema jevanđelskim zapisima, Hristos je na Tajnoj večeri blagoslovio hljeb i podijelivši ga apostolima rekao: “Ovo je tijelo moje koje se za vas lomi radi oproštenja grijehova”.

Zatim je uzeo čašu vina i dodao: “Pijte iz ove čaše svi, ovo je krv moja Novoga zavjeta, koja se proliva za vas i za mnoge, radi otpuštanja grijeha”.

Hristove riječi se na Veliki četvrtak ponavljaju na liturgijama prije pričešća vjernika, po uzoru na prvu pričest Hristovu i njegovih apostola.

Praznik je jedan od dana određenih za pričešće vjernika, koji su poštujući pravoslavni kanon “postili na vodi” najmanje pet posljednjih dana.

Na liturgijama se vjernici pričešćuju hljebom ili naforom – tijelom Hristovim i vinom koje je simbol njegove krvi prolivene za spas ljudskog roda.

Narod vjeruje da i najvećim grešnicima koji se pričeste na današnji dan bivaju oprošteni grijesi. Poslije liturgije je dozvoljeno jesti na ulju i popiti nešto vina.

Veliki ili Časni ili Vaskršnji post traje šest nedelja, a oni koji se pridržavaju pravila posta prve i posljednje nedelje ne jedu čak ni ribu, već drugu posnu hranu pripremljenu na vodi, bez ulja.

Vjerovanja i običaji

Za Veliki četvrtak u narodu postoje razna vjerovanja i običaji. U manastir Tronošu seljaci iz obližnjih sela donose na ovaj dan veliku sveću, tešku više desetina kilograma, od čistog voska, koja se pali tokom čitave godine, dok se ne donese sljedeća.

Ovaj dan se u nekim krajevima slavi kao slava orača. Oni odu do njive sa zaprežnom stokom, ali ne rade ništa. Nema veselja već samo okupljanje.

Kod nekih pravoslavnih naroda danas se boje uskršnja jaja ili se bar počinje sa tim. Kod Rusa se na ovaj dan umijesi uskršnji slatki kolač, pashalni kulič.

Pravoslavne crkve na Veliki četvrtak obavljaju mirovarenje. Miro se kuva tri dana, od ponedeljka do srijede, u kazanima u koje se stavljaju osvećena voda, čisto vino i maslinovo ulje, a potom razna ulja, smole, biljke i mirisi.

Kod nas se koristi tridesetak sastojaka. Njihov spisak ne mora biti uvijek isti, dok Carigradska patrijaršija koristi uvijek oko 60 materija. Tokom trodnevnog varenja neprestano se čita Jevanđelje. Osvećenje se obavlja na Veliki četvrtak.

Sveto miro se šalje u eparhije u zemlji i van nje. Samo autokefalne crkve imaju pravo mirovarenja – to je ujedno i simbol njihove samostalnosti.

(Alo)