Istog dana kada je u Banjaluci osnovano preduzeće za čupanje mladih sadnica u parkovima, Ministarstvo poljoprivrede Srpske je, u cilju štednje, uvelo prevozno sredstvo koje ne troši gorivo i funkcioniše bez vozača.

Ovo su neke od prvoaprilskih „vijesti“ koje su Banjalučani mogli pročitati 1. aprila 2013. godine.

Tradicija prvoaprilskih šala, koje su bile najomiljenije među novinarima, a neke od njih su postale i prave urbane legende, u Banjaluci se gaji već decenijama.

Sudar vozova u Glamoču

Tako je sedamdesetih godina prošlog vijeka hit bio da na Dan šale novinari šereti pošalju kolegu da izvještava  o „sudaru vozova u Glamoču“. Mnogi su nasijedali, iako u Glamoču nema pruge.

Kako svjedoče novinari veterani, bilo je čak slučajeva da novinar, koji se već spremio za teren, na pitanje „čime putuješ u Glamoč“ odgovori: „Naravno, autobusom, nema drugog prevoza do tamo!“

Upamćen je i slučaj kada su dopisnika jednih beogradskih novina kolege poslale u Bosanski Novi (današnji Novi Grad) da donese „ekskluzivni izvještaj“ o nekoliko vagona soli, koja se ucrvala na željezničkoj stanici.

Dojava sa Pala: Medvjed u centru grada!

Dok su prije rata jedni drugima podvaljivali uglavnom dopisnici beogradskih, zagrebačkih i sarajevskih medija na službi u Banjaluci, posljednjih godina glavni šereti sedme sile su novinari i novinarke crne hronike.

Tako se prije nekoliko godina na 1. april po redakcijama pronijela „vijest“ o nesrećnom čovjeku koji je „pao sa zgrade u Zalužanima“, mada u ovom banjalučkom naselju nema nijedne zgrade. O „incidentu“ u Zalužanima mnogi su se  raspitivali i u policiji.

Dešavalo se i da na Dan šale pojavi nekoliko “vijesti” o navodnim kafanskim tučama i incidentima “u po bijela dana”. A 2015. najviše pažnje je privukla “dojava” iz Pala, po kojoj je, “viđen medvjed kako hoda glavnom ulicom”. Srećom, niko se nije zaputio na teren na istok Srpske, ali su mnogi portali prenijeli vijest sa „Pale.live“, koji je kasnije saopštio da se radi o – prvoaprilskoj šali.

Ispekao 200 kifli za jednu noć

Godinu ranije je prvoaprilski hit bilo navodno ubistvo u Bronzanom Majdanu. Novinarske ekipe su već bile spremne za pokret, ali su provjere u policiji pokazale da u najudaljenijem banjalučkom selu, koje se nalazi 40 kilometara od centra grada, ipak niko nikog nije ubio.

Nisu samo novinari u Banjaluci jedni drugima podvaljivali ono što se danas zove „fejk njuz“. Žrtva šaljivdžija krajem šezdesetih godina prošlog vijeka bio je i jedan stari banjalučki pekar.

Kako nam je posvjedočio poznati meteorolog i hroničar banjalučkih zbivanja Nebojša Kuštrinović, mangupi iz Rosulja su, u maloj pekari kod parka “Mladen Stojanović”, naručili 200 kifli, što je za tadašnje prilike bila prebogata narudžba. Pekar, zadovoljan zbog dobrog posla, pekao je kifle cijelu noć, ali je ujutru, umjesto 1.000 dinara pazara, dobio ceduljicu s porukom: „Srećan 1. april, majstore“.

Besplatne avionske karte Trebinje – Brisel

A pola vijeka kasnije, izborne 2016. godine, mladi političari PDP-a dijelili su Banjalučanima  na Trgu Krajine besplatne avionske karte, i to za let Trebinje – Brisel. Bio je to dio prvoaprilskog performansa, kojim je PDP ukazao na sva „ostvarena“ predizborna obećanja. Dijelili su i „novine“ simboličnog naziva „Spas Srpske“, u kojima su glavni naslovi bili: „Proveden referendum“, „Pojeftinila struja“ i „Zaposleno hiljadu radnika“.

Omladinci SDS-a  istog dana pokušali su da tadašnjem gradonačelniku Banjaluke Slobodanu Gavranoviću uruče „zahvalnicu“ za ispunjena predizborna obećanja iz 2012. godine, poput izgradnje gradskog stadiona, tramvaja i tunela ispod Gospodske, ali je Gavranović bio zauzet, pa su mu „priznanje“ poslali preko protokola.

Savjetnik ministra

Ipak, 2013. Dan šale je bio rekordan po broju šeretluka po glavi stanovinka. Od rane zore Banjalučani su bombardovani „nevjerovatnim vijestima“.

Lavinu je zakotrljao kolumnista Srđan Puhalo, koji se u pet ujutru “ oprostio” od svojih čitalaca, obavijestivši ih da “mijenja stranu” i odlazi u Vladu RS, za savjetnika ministra nauke Jasmina Komića. Poručio je da je 15 dana odbijao ovu ponudu, ali je na kraju pristao, shvativši da je bolje da u savjetničku fotelju zasjedne on, “nego neko po partijskoj liniji ili iz Srpca”.

Ako je suditi po komentarima, mnogi njegovi čitaoci su se „primili kao mlad pelcer“ i povjerovali u ovu priču, pa je Puhalo dobio pregršt čestitki i poneku packu.

Konji u voznom parku Vlade RS

Još jedna prvoaprilska „vijest“ tog je dana bila vezana za Trg Republike Srpske, a za nju se pobrinuo satirični sajt Balkan Tajms. Uoči 1. aprila ovaj portal, koji je bio zadužen za „vijesti iz druge ruke“, razotkrio je misteriju konja koji se nekoliko dana ranije prošetao centrom Banjaluke.

"Iz neprovjerenih izvora saznajemo da je konj u vlasništvu Vlade RS i pripada Ministarstvu poljoprivrede. Konj marke lipicaner nedavno je kupljen za potrebe prevoza, kako bi se smanjili troškovi goriva. Izuzetno je pametan, sam odlazi na servise, pa mu nije potrebno plaćati vozača, a može obavljati i neke manje zahtjevne administrativne poslove", naveo je Balkan Tajms i dodao da i “u ostalim ministarstvima planiraju nabavku konja” koji će u voznom parku zamijeniti skupe crne “audije”.

Isti portal objavio je da je u Banjaluci “uz svečanost i simbolično čupanje sadnice iz žardinjere”, otvoreno prvo preduzeće za uništavanje sadnica u parkovima i na zelenim površinama. Preduzeće je, navode, osnovao “domišljati preduzetnik”, kako bi obezbijedio siguran izvor prihoda sebi i svojim poslovnim partnerima – firmama koje prodaju sadnice opštini.

"Čupanje sadnica, povremeno, traže i navijači i pijani mladići, kojima je dosadilo da to sami rade", objavio je Balkan Tajms 1. aprila 2013. godine.

Srpskainfo