Oko dva odsto stanovništva svijeta ima epilepsiju i broj oboljelih se povećava. I BiH prati taj procenat, ali je specifična po tome što je prije 20 godina preživjela rat, pa sve posljedice od ranjavanja, trauma i stresova dovele su do toga da postoji veliki broj simptomatskih epilepsija.

"Kada je neko imao povredu na mozgu tokom ranjavanja, 90 odsto je vjerovatnoća da će imati epileptičke napade poslije. Zatim, kod pacijenata s moždanim udarom skoro jedna trećina će imati epileptične napade kao posljedicu. Mi imamo vjerovatno veći broj osoba koje liječimo od epileptičnih napada nego drugi dijelovi svijeta gdje nije bilo rata, gdje je medicina razvijenija, gdje su ljudi osviješteni i liječe faktore rizika pa imaju manji broj moždanih udara", rekla je danas Mirjana Vidović, šefica Odjeljenja za cerebrovaskularne bolesti Klinike za neurologiju UKC Tuzla.

Ova Klinika različitim aktivnostima obilježiće Ljubičasti dan, 26. mart - Svjetski dan podrške oboljelim od epilepsije, a ova klinika zvanično je ambasador iz BiH zajedno sa još 100 zemalja svijeta.

Mirjana Vidović je istakla da UKC nema podatake koliko je tačno ljudi oboljelo od ove bolesti u BiH, jer zvanična evidencija zadnji put je rađena osamdesetih godina.

Veliki problem oboljelih je što su stigmatizovani u društvu te kriju bolest, kao i njihova porodica, pri upisu u škole, fakultet, pri zaposlenju, što je pogrešno, poručuju iz UKC-a.

Epileptični napadi ne biraju ni vrijeme ni mjesto gdje će se desiti, a najbitnije je ostati smiren jer napad izgleda dramatično i traje od dvije do tri minute.

"Treba osobu koja ima napad osigurati od raznih vrsta opasnosti, spustiti je na tlo, prvenstveno na lijevi bok da se spriječe dodatne komplikacije. Ne treba ništa osobi stavljati u usta niti između zuba. Ne treba sprečavati mišićne kontrakcije u vrijeme napada. Treba sačekati da napad prođe", pojasnila je Lejla Avdić, neurolog.

Nezavisne novine