Na današnji dan, prije 25 godina, u svom selu Donja Kamenica u bratunačko-zvorničkom kraju, mučki je ubijen dječak Slobodan Stojanović.

Imao je samo jedanaest godina kada su ga, jedne duboke junske noći 1992. godine, roditelji probudili i poveli u zbjeg jer zoru nisu smeli da dočekaju u svojoj kući, zbog opasnosti od krvnika takozvane Armije BiH. Počelo je već da svanjiva kada su Stojanovići stigli na sigurno. Međutim, dječak je plačući tražio da se vrati kući gdje mu je, u dvorištu, ostao zavezan pas miljenik.

Dječak je bio neutješan, molio je roditelje da ga puste da se vrati po psa. Naravno, nije dolazilo u obzir da mu to dopuste, jer su se svojim očima uvjerili da zlo kojem su pobjegli nema milosti ni za djecu.

Slobodan je bio uporan, ali i njegovi roditelji još odlučniji. Sutradan, prije doručka, dječak se iznenada zatrča prema napuštenoj kući. Otac i majka su uzalud trčali za njim, nisu uspeli da ga sustignu i zaustave.

Utrčao je pravo u ruke onima koji su i po Donjoj Kamenici ubijali i uništavali sve srpsko.

Albanka Elfeta Veseli, iz istog sela, poznavala je Slobodana, naravno. Imala je tog dana pune 32 godine, ali i morbidnu potrebu da i ritualnim iživljavanjem nad 11-godišnjim komšijom “škijom” utoli mržnju, dokazujući se pred lokalnim džihadistima.

Zvjerski ga je mučila pred svima! Svukla je sa njega odeću i obuću, i uzela nož.

Kada su godinu dana kasnije iz zemlje izvadili Slobodanovo beživotno tijelo, prizor je bio užasan. Stomak mu je bio rasječen u obliku kvadrata, videli su se unutrašnji organi. Rasekotine po glavi. Noge polomljene. 

Žena-monstrum tek na kraju je pucala iz neposredne blizine pravo u Slobodanovu sljepoočnicu: metak je prošao lijevu čeonu kost i izašao kroz desnu.

Elfete Veseli (56), vlasti švajcarskog kantona Nešatel uhapsile su krajem septembra prošle godine i izručile BiH. 

(RTRS)