''Nemamo osnovnih životnih uslova, vrijeme je ovdje stalo''. Tako pričaju u selu Pavići kod Banjaluke. Vode, kažu, još nemaju, pa svaki dan muku muče sa snadbijevanjem.

Jedna od njih je i Dušanka Šipka. Više od 40 godina svakodnevno prelazi kilometar noseći vodu. Kako godine prolaze, kaže, sve joj je teže.

“Nosimo vodu, imamo neki izvor, i tako da smo doveli, ali to nam nije ništa. Godinama mi topimo snijeg, tako sam prala veš, svinjama topila. Moraš ovdje da nešto imaš od stoke”, kaže Dušanka.

Brine se, kaže, i da pije tu vodu sa izvora, ali druge nemaju. Stanovništvo je, uglavnom, starije. Mladi sve više odlaze iz Pavića. I predsjednik Savjeta te mjesne zajednice kaže da ih razumije.

“Ja sam ovdje skoro 50 godina, podigao sam troje djece, ovdje je jako teško živjeti. Pogotovo zimi, kod nas zima traje šest mjeseci. Zimske službe su nula, ispod nule”, ističe Novak Šipka.

Voda je najveći problem, ali ne i jedini, priča Šipka. Život je tu, kaže, isti kao u vrijeme rata. Makadamski put se, tvrdi, zimi ne čisti, a struja često nestaje.

“Upućivani smo prema opštini, prema Centru za razvoj sela, svim tim mogućim institucijama. Recimo, ja sam prije godinu dana pozvan kao predsjednik Savjeta, išao sam dolje na nekakav dogovor da bi se napravio predračun”, priča Šipka.

Već sljedećeg mjeseca mogli bi da otpočnu radovi na niskonaponskoj mreži, obećava prvi čovjek Banjaluke. Ipak, za vodu još nema rješenja.

“Voda je poseban problem, opet govorimo o velikom projektu Crnog vrela, koji u primarnom vodovodu košta. Procijenjeno je još dva miliona maraka, a sa sekundarnom mrežom košta u prvoj podfazi, samo za jednu stanicu šest miliona maraka i ostalim fazama još dosta više”, ističe Igor Radojičić, gradonačelnik Banjaluke.

Da bi se riješio problem snadbijevanja vodom iz Crnog vrela, područje od Manjače do Bronzanog Majdana i Prijedora čekaće više godina, kaže Radojičić. Osim vremena, za to treba oko 20 miliona maraka.

(ATV)