Rođenje djeteta unosi radost u porodicu, ali i strah od novog i nepoznatog, posebno ako se radi o prvoj bebi. Dolaskom novog malog bića na svijet dobija se potpuno nova uloga i koliko god literature pročitali praksa ponekad umije biti drugačija.

Uznemirenost roditelja, pogotovo majke, koja se nalazi u veoma osjetljivoj situaciji, može da bude otežavajuća okolnost, ali ukoliko izmakne kontroli, može i da prouzrokuje probleme.

O poteškoćama koje se javljaju nakon dolaska bebe razgovarali smo sa dr Mirom Gavrić, pedijatrom u banjalučkom Savjetovalištu za djecu.

Dr Gavrić objasnila je da već po izlasku iz bolnice dolazi do dilema, a dojenje je prvi problem s kojim se većina majki susreće.

"Majke koje su opredijeljene za dojenje imaju dileme jer ne znaju koliko je beba uzela hrane i praktično svaki plač se tumači na način da je beba gladna. U toj fazi uspostavljanja laktacije potrebno je petnaestak dana kako bi moglo nadoći pravo mlijeko, a ako je rađena sekcija to može biti duži period i za sve to potrebno je jako puno strpljenja", kazala je dr Gavrić.

Njeno višegodišnje iskustvo je pokazalo da je najveći broj slučajeva neuspješnog dojenja zapravo nepravilna tehnika, jer se beba ne stavi pravilno na dojku i zbog toga podoj nije efikasan.

Dojka se obično stavi preplitko i pritisak se stavi samo na bradavicu, zbog čega se javlja bolno dojenje i kvarenja. Majka je u nezavidnoj situaciji, a sa druge strane beba nije dovoljno nahranjena.

"Pravilna tehnika podrazumijeva da se mama udobno smjesti, a čim se stvore uslovi dobro je da pređe u sjedeći položaj, namjesti jastuke tako da može dojiti dovoljno dugo. Ako je blago nagnuta naprijed i sila Zemljine teže pomoći će da mlijeko curi. Sa dojenjem ne treba žuriti već sačekati da beba jako otvri usta i kompletnu areolu staviti u bebina usta, tako da se pritisak vrši i na rubnim mjestima na kojima se nalaze kanalići. Kada nadođe mlijeko mama prvo ručno treba da razmekša dojku tako da mlaz poteče kako bi olakšale dojenje, posebno ako se radi o bebama sa malom porođajnom težinom", istakla je dr Gavrić.

Najvažnije je, kako kaže, da majka osluškuje bebu i prati njen ritam, dok okolina može djelovati zbunjujuće i zato je veoma važno slijediti instinkt.

Bebu nakon podoja treba prebaciti preko ramena, nježno lupkati preko plećkica, a njena glavica treba da padne preko majčinog ramena da se mlijeko slegne, a vazduh izađe.

Ako se govori o emocionalnoj vezi, koja je suštinski bitna, prema riječima dr Gavrić, sam čin presijecanja pupčane vrpce kratkotrajan je i oštar gest presijecanja tako jake veze i zato se insistira da se odmah po porođaju beba stavlja na majčine grudi, jer je naučila da sluša otkucaje srca.

"Kada se prekine crvena veza, treba da se uspostavi ta bijela, mliječna veza, zato je jako važno da beba dobije mlijeko. Veoma je važan i miris majčine kože i zato je taj akt dojenja tako uzvišen i bitan, jer ne predstavlja samo čin hranjenja nego tu vezu i privilegiju majčinstva. Majka koja doji bebu je najljepša slika koja postoji u našoj prirodi", kaže dr Gavrić.

Ističe da svaka žena mora da bude svjesna uloge koja joj je data jer još u pubertetu počinje priprema za ulogu koja je data ženi. To je najjača veza između dva bića, majčistvo treba ozbiljno da se shvati i sa takvim emocijama majka treba da provede cijelu trudnoću.

"Jako je važno da se majke tome prepuste. Sve je to prirodno osmišljeno i svojim razmišljanjem to možemo samo da pokvarimo. Obično kod majki koje puno razmišljaju o tome hoće li sve proteći kako treba postoji emotivna blokada, koja sve može da poremeti. Dojenje je prirodan čin i osim pogrešne tehnike i psihičke blokade objektivno ne postoje razlozi za neuspješno dojenje, osim, naravno, ako se radi o nekim drugim poremećajima kod majke ili bebe, ali to je rijetkost", kaže doktorica.

Zbog nepravilnog dojenja mlijeko ne izlazi dovoljno, a samim tim i ne nadolazi, javljaju se stres i brzina da se uvede dohrana.

"Svi koji imaju problem ili misle da ga imaju, na svoju ruku ne treba da preduzimaju ništa i nikako ne treba da žure sa dohranom, jer se na vrijeme može lakše otkloniti problem ukoliko on postoji. Jako važna stvar je da ne treba previše razmišljati, već pratiti elementarne stvari, uživati uz laganu muzika, pričati bebi, jer bebi prija majčin mlaz i majčin glas", zaključuje doktorica Gavrić.

Bebine početne aktivnosti

• Diže glavicu u kratkom periodu
•  Pomjera glavicu s jedne na drugu stranu
•  Više voli ljudsko lice od drugih oblika
•  Pravi nagle, grčevite pokrete rukama
• Prinosi ruke licu
•  Ima jake refleksne pokrete
•  Može da se fokusira na predmete udaljene 20 do 30 centimetara
•  Okreće se prema poznatim zvukovima ili glasovima
• Reaguje na glasne zvukove
• Trepće na jako svjetlo

(NEZAVISNE)