Postoji jedna velika sveska koja se nalazi u ladici kraj mog kreveta. U toj svesci se nalaze sve moje želje i sve ono što bih ja želio i čime bih želio da se bavim i naravno, šta je to što želim da mi se ostvari.

Riječi su Dušana Ćurića, novinara i pisca koji pod pseudonim Gospar Duje na svom blogu objavljuje priče i pjesme.

''Tu magičnu svesku povremeno otvorim, kako bih se podsjetio koje su to moje želje i naravno, kako bih maštao o njima. Dosta želja iz te sveske se meni  zaista i ostvarilo. Između ostalog, tu je pisalo da želim da pišem i da imam uspješan blog'', kazao je Ćurić za mojabanjaluka.info i dodao da je pisanje uvijek bilo nešto gdje najbolje može da izrazi svoje emocije.

''Nakon svake napisane priče ili pjesme osjećam se ispunjeno i uzvišeno, a posebno kada moje priče ili pjesme inspirišu nekoga i daju mu motivaciju za neku inspirativnu akciju'', priča ovaj pisac sa beogradskom adresom, a koji iza sebe ima i dugogodišnje novinarsko iskustvo.

MOJABANJALUKA.INFO : Kako je publika prihvatila sajt Gospar Duje, kakvi su komentari?

ĆURIĆ: Najdraže mi je kada moja priča nekoga inspiriše ili probudi u njemu neku posebnu emociju. Moj cilj je da probudim uspavane emocije, da moje priče podstaknu ljude da razmišljaju pozitivno na bilo koju situaciju koju im život donose , da donose ispravne odluke u pravo vrijeme i na pravom mjestu. Moj životni moto je da živimo sada, da prošlost i sadašnjost ne postoji, a da sve ono što se dešava, dešava se sada. Iz tog razloga najviše me obraduje činjenica kada moja priča u trenutku dok je čita izmami nekom osmjeh na lice, da mu duboku ljubavnu emociju,  pomogne nekome da shvati da smo sami tvorci svoje sreće... Priče i pjesme dijelim sa ljubavlju i od srca, a najsrećniji sam kada neku od mojih pjesama posvete nekome njima dragom. Osobito sam ganut kada ih moje priče podstaknu na razmišljanje i na neku akciju koja im je u tom trenutku od velike pomoći.

MOJABANJALUKA.INFO: Šta je za Vas pisanje? O čemu najčešće pišete?

ĆURIĆ: Pisanje za mene predstavlja sve, to vam je kao duševna hrana. Moje pjesme i priče su vam kao prelijepi, bjeličasti oblaci koji se njišu u grupi, zagrljeni i bezbrižni, bez ikakvog odredjenog cilja, ali sretni i lepršavi. Poslije svake napisane pjesme ili priče osjećam se jako bogato, uzvišeno i srećno, osjećam se kao bjeličasti oblak, koji je zagrljen sa svim svojim pjesmama i pričama i kome su svi ciljevi ostvareni, a sve želje ispunjene. I u onim trenucima kada niste dovoljno inspirisani za pisanje, vama se javljaju inspiritavne ideje, koje pohranjujete u svoj mali mozak, tako da kažem Vam, pisanje je svakodnevni dio mog života i moje radosti. Moje priče nemaju neki odredjeni pravac pisanja. Pišem onako, kako izlazi iz mog srca i pišem kao da to samo prolazi kroz mene. Ne znam kako bih vam to objasnio, u tim trenucima se osjećam kao neki prenosnik emocija, ljubavi i sreće koje treba da prebacim na sva druga bića željna ljubavi i radosti. Moje priče su inspirisane inspirativnim, životnim, ljubavnim anegdotama. U pričama svakodnevno volim da se služim modernom psiihologijom. To je takođe nešto što me zanima, a moje pjesme su satkane od najdebljih struna ljubavi.

MOJABANJALUKA.INFO: Ko zapravo čita Vaš sajt, kakva je to publika?

ČURIĆ: To su sigurno jedinstvene osobe sa velikim emocijma i ljudi koji prije svega razmišljaju srcem. To su ljudi koji žive subjektivnim životom i koji ne rasipaju svoju energiju unaokolo, već je akumulišu na pravom mjestu, u svom srcu, djeleći je sa pravim ljudima i osobama koje tu ljubav znaju da prime i takodje akumulišu u svom srcu. To su svakako ljudi koji ne ulažu svoju energiju u objekat, u neke stvari koje ih ne ispunjavaju, odlazne i prolazne putanje i kratka zadovoljstva. To su ljudi koji žive svjesnim životom, životom razumjevanja, životom prepunog ljubavnog rezervoara!

MOJABANJALUKA.INFO: Smatrate li  Vaše poruke ispisane na "papir" stižu do onih koji su namijenjeni?

ĆURIĆ: Oh da, itekako smatram da svaka moja pjesma ili priča pronadje pravi put, put do srca neke osobe koje je upravo čekalo na takvu priču, koja ga je inspirisala i koju je obgrlio kao svoje najdragocjenije čedo. Ja ne smatram, već osjećam i vidim nasmijana lica, lica ispunjena ljubavlju, koja čitaju moje priče i pjesme, a to za mene predstavlja najveći uspjeh!

MOJABANJALUKA.INFO:  Postoji nešto pomalo neobično, a to je pesudonim i naziv bloga Gospar Duje. Kako je nastao Gospar Duje?

ĆURIĆ: To Vam je onako, možda interesantna priča. Naime, živio sam i odrastao u jednom prelijepom hercegovačkom gradiću Trebinju, u koji i sada često odem, s obzirom da tamo žive moji roditelji. Naime, Gospar je negdje, više dalmatinski izraz, al Trebinje je geografski blizu Dubrovnika i uvijek se u njemu šaralo nekoliko kultura koje su ga u stvari i krasile i činile još ljepšim i kompletnijim gradom. Naime, gospar je kao i gospa, gospođa, gosparski, jedna od riječi posebne dubrovačke kontocaije koja je ušla u književni jezik. Naime taj nadimak mi je smislio moj stariji brat Oleg, koji bi se uvijek onako sa podsmijehom obraćao meni i mojoj družini, koja bi tih devedesetih godina kružila ulicama grada Trebinja, dobacujući: „Gdje ste Gospari, šta radite, galebarite li?“ Meni je to onako ostalo u smiješnom i lijepom sjećanju, tako da sam taj pseudunim želio da zadržim i obgrlio sam ga kao sastavni dio mene.

Pod Platanima se spajate u jedinstvu, Pod platima postajete jedno

 MOJABANJALUKA.INFO: Pretpstavljam da cijeli svoj život pišete?

ĆURIĆ: Tako je, cijeli život pišem. Priznajem da sam možda i prije trebao da objelodanim moje priče, ali negdje osjećam da za sve postoji pravo vrijeme i da se sve dešava sada i upravo onda kad treba da se desi.

MOJABANJALUKA.INFO: Takođe ste uspješni i u pisanju poezije. Nedavno ste napisali pjesmu „Pod Platane“ koja je posvećena vašem rodnom Trebinju. Pjesma je imala veliki uspjeh kod čitalačke publike. Takođe, pjesma „Nedjelja“ govori o prvim banjalučim ljubavima? Kako pronalazite inspiraciju za pjesme i da li će poezija i dalje biti sfera vašeg interesovanja?

ĆURIĆ: Da, naravno, poezija je moja vječita inspiracija. Evo, ne znam koji bih tačan odgovor dao na ovo pitanje, ali Hajde neka taj odgovor budu moji stihovi nedavno napisane pjesme, koja je posvećena mojim roditeljima za 40. godina njihovog uspješnog braka.

Šapćem ti  nježne riječi tako mile.

Držim te za ruke tvoje k’o od  svile.

Moja si putanja, još neistražena.

U koferu svaka želja ispunjena.

Nosim te preko svake rijeke divlje,

na ledjima, kao pero najlaganije…

Moja si planina još neosvojena.

Ostani mi moja tajna misterija…

Tvoje su nježne ruke k’o od svile,

utkane u moje ruke tebi mile.

Na mostu tom, najljepša je naša priča.

Imenima, na katancu ljubavi ispisana.

Tvoje su nježne ruke k’o od svile,

utkane u moje ruke tebi mile.

Budi mi moja vječna sinjorina.

Na usnama ukus mladih klementina.

U tangu ljubavi, moje oči se zanjišu,

kad na tvome licu vide, tvoje male smijalice.

 Strune ljubavi, notama od morske pjene,

sad se  s pjesmom ljube ispod mjesečine…

Tvoje su nježne ruke k’o od svile,

utkane u moje ruke tebi mile.

Budi mi moja vječna sinjorina

Na usnama ukus mladih klementina.

MOJABANJALUKA.INFO Na kraju, postoji li ideja da jednog dana izdate knjigu?

ĆURIĆ:U mojoj sveski želja je takođe zapisana i ta želja, tako da sam siguran da će se i ona ostvariti jednog dana, samo je pitanje vremena. U suštini, nikada nigdje nisam žurio. Smatram, da za sve postoji pravo vrijeme. Pisanje mog bloga je došlo u pravo vrijeme, jer smatram da se možda desilo ranije da to ne bi bilo to. Isto tako smatram da moj roman ili zbirka poezije čeka svoj dan, kojem od sveg srca vjeruje i kojem je od sveg srca odano.

RAZGOVARAO: DARIO STANKOVIĆ