Referendum za mir

BiH se nalazi, čak i neskriveno i po riječima svih političkih učesnika, u najvećoj poslijeratnoj krizi.

Radikalni potezi su sa svih strana i više se ne zna ni ko šta hoće, niti koji su krajnji ciljevi, niti koje će biti posljedice, ali se zna da se tenzije više ne podižu vještački samo radi izbornog procesa i zadovoljenja određenog biračkog tijela, već idu u pravcu razbijanja sistema koji je ionako krhak do krajnjih granica.

Rat, krv, suze, invalidi, raseljeni, uništena mladost ponovo su pred vratima.

Evropa zabrinuto gleda na sve što se događa. "Ako se ne možete dogovoriti, onda to više nije naš problem", rečenica je koja se sve češće čuje u EU institucijama. "Mi smo vam pomagali, a sad je dosta".

S druge strane čuju se riječi: "Treba pomoći BiH da što prije uđe u sistem EU da bi se izvukla uz zajedničku pomoć cijele Evrope!"

S treće strane se čuje da treba što hitnije održati zajedničku konferenciju sa svim političkim akterima, kao u Dejtonu, i to da traje toliko dugo dok se ne riješi situacija i nađe dogovor o smirenju tenzija i novom, funkcionalnom uređenju BiH.

Pristalica ove treće opcije je sve više i oni smatraju da mora doći do ove konferencije odmah poslije predsjedničkih izbora u Srbiji i to prvi mogući datum. Situacija je na ivici sukoba, jer je virtualni rat već počeo i kada će prerasti u stvarni i u kakvoj formi to više niko ne zna. Oružja iz rata ima po cijeloj BiH i samo jedan teroristički akt može zapaliti zemlju i region.

Zato pristalice varijante o zajedničkoj konferenciji očekuju od bh. vlasti da zatraže što prije sazivanje iste, jer inicijativa mora doći iz BiH.

Čak je i prisutna ideja da se hitno raspiše referendum na teritoriji cijele BiH sa pitanjem: "Želite li održavanje konferencije o uređenju BiH da bi se sačuvao mir?"

Da li su političari u BiH na svim nivoima svjesni situacije i koliko malo vremena je ostalo da se izbjegne najgore?

Da li će smoći snage da se izdignu iznad ličnih i političkih interesa?

Da li shvataju istorijski momenat i svoju odgovornost?

Da li shvataju da su ih građani izabrali da bi imali normalan život, da bi imali pravo na rad, na socijalnu zaštitu, na budućnost sebe i svoje djece?

Ako sve to shvataju onda moraju sjesti, naći rješenje i sačuvati svoje građane od nesreće, boli i nove tragedije.

Poslije svakog rata su pravljene konferencije da se uspostavi mir.

BiH treba konferenciju za mir prije rata.

Prema nezvaničnim informacijama iz Brisela, postoji veliki procenat uspjeha ove konferencije jer varijante koje su na raspolaganju mogu dovesti do razrješenja situacije.

Ujedno paralelno je planirano da se pojačaju ekonomske aktivnosti između zemalja CEFTA i radilo bi se na stvaranje carinske unije koja bi doprinijela ekonomskom oporavku regiona i ujedno stvaranju konkurentnosti regiona u zajedničkom nastupu na trećim tržištima. Usaglasile bi se politike EU integracija, ujednačili kriteriji i radilo ubrzano na velikim infrastrukturnim projektima.

Ekonomija je zamišljena kao poveznica za mir i stabilnost i građani bi to vrlo brzo osjetili na kvaliteti života.

Na razradi detalja ove ideje uključeni su i investitori koji su zainteresovani da uđu sa velikim finansijskim sredstvima jer im se otvara prostor da region postane most između istoka i zapada.

Sad je sve u rukama političara, vremena je sve manje i vrijeme je prisjetiti se riječi patrijarha Pavla:

"Kada je sujeta prisutna, onda dolazi do gordosti, svađe. Nije nesreća što mi imamo suprotna gledišta, jer se stvar mora sagledati sa više strana. Ali često kod nas dolazi do onog što nije razlika u mišljenju. Toga se moramo osloboditi. Ako budemo tolerantniji, onda ćemo moći da shvatimo i to gledište drugoga. Ne da ga usvojimo ako nije dobro, ali da ga shvatimo da ne dođe do mržnje i onog što nas cepa i deli."

PIŠE: Draško Aćimović, NEZAVISNE

Tagovi: