Skriveno u okrilju planine Čemernice na 45 kilometara od Banje Luke smješteno je Agino Selo čija je prošlost bila je nemislosrdna prema srpskom narodu. Često su bivali žrtve buna, ustanaka, ratova i gladi, napuštali svoja vjekovna ognjišta, a o tome niko nije pisao.

Prvi koji je istraživao istoriju ovog kraja bio istoričar Rade Udovčić koji je ovoj temi posvetio monografiju „Od Kozjaka do Čemernice“ objavljenu 2019. godine.

Njegov istraživački poduhvat pokrenuo je brojna pitanja, pa je stanovništvo ovog kraja u više navrata zahtjevalo promjenu naziva sela. Pokretane su brojne peticije. Ipak, prema riječima autora ove monografije, zbog epidemiološke situacije koja je pogodila cijelu Srpsku, na ovo pitanje i dalje nema odgovora.

- Još u doba kada je selo nosilo naziv Agići, ovaj kraj je bio podijeljen  na srpski  i muslimanski dio. Ime koje danas nosi, dobilo je za vrijeme turske vladavine, gdje je nekada živio aga. Zašto da nazivom Agino Selo čuvamo uspomenu na age i begove i to posebno sada kada tamo živi isključivo srpsko stanovništvo?  Po mom mišljenju, selu bi mnogo ljepše pristajalo ime Radovo, da se narod raduje što je pored svih patnji i stradanja opstao i ostao u njemu - govori Udovčić.

Za vrijeme turske vladavine Srbima je bilo zabranjeno da podižu bogomolje, pa se bogosluženje obavljalo pod vedrim nebom ili u nekom skrovitijem mjestu. Ipak, svoju vjeru, jezik i ime Srbi su i ovdje čuvali kao najdragocijenije blago. Crkva Pokrova Presvete Bogorodice u Aginom Selu podignuta je 1885. godine na istom  mjestu gdje se nekada nalazila drvena crkva.

- Nije poznato od kada do kada je u Aginom Selu postojala drvena crkva, ali se zna da je postojala. Crkva je više puta obnavljana, a u crkvenj porti kao njen vjerni čuvar i svjedok minulih vremena visoko se uzdiže hrast star preko četiri stotine godina. Ja sam pisao Institutu da se hrast stavi pod zaštitu države, ali još ne znam šta će da bude – govori Rade.

Prva škola u Aginom selu otvorena je 1950. godine pod nazivom Narodna osnovna škola. S obzirom na to da nije imala vlastiti objekat, nastava se odvijala u iznajmljenom objektu. Zbog skromnih uslova učitelji su se rijetko zadržavali, a upisivana su djeca od sedam do dvanaest godina starosti i to uglavnom muška. Sadašnja škola u Aginom Selu, koje je izgrađena dobrovoljnim radom mještana i uz materijalnu pomoć države, prve đake primila je 1959. godine.

- Škola u Aginom Selu je od 1983. godine područna škola OŠ „Rade Vranješević“, sada „Vojislav Ilić“ u Krupi na Vrbasu. U vrijeme kada sam pisao monografiju, školu je pohađalo oko dvadesetak đaka - dodaje Rade

U Aginom Selu nekada je živjelo 1.300 stanovnika, ali vrijeme je učinilo svoje. Omladina sve više napušta ove krajeve, ostavljajući za sobom samo one starije, da uspomene na neke davnu prošlost čuvaju od zaborava.

M. Grubor